I dok su Cibalijina realnost poraz u Hrvacama i remi u Bijelom Brdu, vrijedi zastati i vratiti se u jedan davni, ali nezaboravni trenutak od prije točno četiri desetljeća; 4. rujna 1985. godine vinkovački Dinamo usred Beograda je matirao veliku Crvenu zvezdu, nešto kasnijeg europskog prvaka!
Dinamov heroj bio je Davor Čop koji je u smiraj utakmice svladao Ljukovčana za koliko velik, toliko i veličanstven trijumf na Marakani.
– Ne, bio sam jedan od trinaestorice heroja, koliko nas je istrčalo toga dana. Nije kurtoazija, zaista tako mislim; Budinčević je branio fenomenalno, dečki iz obrane su meli kao metlom, vezni red bio je kreativan, a i mi iz navale dali smo svoj doprinos, neprekidno smo im obranu držali u nervozi. Da je Urošević imao svoj dan mogli smo i ranije sve riješiti, fulao je 3-4 čista zicera, što Miletu nije bilo svojstveno – prisjeća se Čop senzacionalne pobjede u 6. kolu sezone 1985/86. nakon kojeg je vinkovački Dinamo zasjeo na vrh ljestvice Prve jugo-lige!
Momčad je predvodio kapetan Stjepan Bogdan, a s klupe usmjeravao Nedjeljko Gugolj, tada 52-godišnji (a od 2008. godine nažalost pokojni) studiozni strateg izvrsnih instinktivnih rješenja, inače tihi Trebinjac koji je u Vinkovce stigao iz ljubljanske Olimpije.
– Gugolj je iz momčadi znao izvući maksimum i zato je bio izvrstan trener. Ali i podcijenjen. Bio je izrazito miran, povučen, nenametljiv, čini mi se iz ove perspektive i bez lobija iza sebe koji bi ga lansirao na još višu razinu – birao je riječi o Gugolju momčadski kapetan Stevo (s preko 500 odigranih utakmica rekorder po broju nastupa u dresu vinkovačkog kluba), danas 75-godišnjak dobre memorije:
– Čuvao sam Mitra Mrkelu, tadašnju zvijezdu u usponu, nije se naigrao. Ma, kompletna naša momčad je odigrala besprijekorno, ispoštovali smo svaki detalj iz pripreme utakmice. Bio je to veličanstven, senzacionalan trijumf koji je gromoglasno odjeknuo.
Imao je trener Gugolj u momčadi pojedince zavidne nadarenosti, a napose sportske drskosti i karaktera, koji nisu ustuknuli protiv moćnog suparnika.
– Bilo je 20-ak tisuća gledatelja, a radni dan. To su bila vremena… Zvezda odlična, trener Gojko Zec imao je snažne adute; braću Đurovski, Musemića, Mrkelu, pokojnog Elsnera…, stvarno top momčad – dodaje Čop pa se prisjeća i ostalog iz te sezone:
– Jako sam ponosan na tu utakmicu, na ta vremena, na tu momčad. Bili smo klapa lišena bilo kakvog kompleksa manje vrijednosti. Dovoljno je samo podsjetiti na to da smo te sezone pobijedili i Dinamo u Maksimiru, s Partizanom smo na stadionu JNA odigrali 2:2, Hajduk smo potukli u Vinkovcima 3:0…
Čop i društvo te sezone skrojili su vrh ljestvice i izravno utjecali na rasplet borbe za prvaka; dobili su Crveno-bijele i u proljeće ‘86. u Vinkovcima (2:1). Prvak je bio Partizan zahvaljujući boljoj gol-razlici u odnosu na Zvezdu, vinkovački Dinamo sezonu je okončao u zlatnoj sredini, a Davor Čop bio je najbolji strijelac lige.