PIŠE: Ante JUKIĆ
U normalnim redakcijama, kad glavni urednik ima kirbaj, svi suradnici imaju slobodan dan i pozvani su na cjelodnevno druženje uz obilje hrane i pića. U Budici, pak, slobodan je samo urednik. Svi ostali, ne da moraju raditi, nego moraju raditi dvostruko, jer im urednik velikodušno prebaci svoje obaveze. Mene je, tako, zapalo napisati nešto o svetom Vendelinu, no ne bunim se, nije mi teško. Štoviše, uvijek me raduje pisati o velikim i značajnim ličnostima. A kad vas povijest pamti i stoljećima nakon smrti, to je znak kako ste nekakav trag ostavili.
Jarmina je jedno od rijetkih sela koje se može pohvaliti s dva kirbaja. Prvi je Martinje, a drugi spomendan svetog Vendelina, koji se slavi danas, 20. listopada. Nekoliko je verzija o porijeklu i rođenju svetog Vendelina. Po jednoj, potomak je škotske kraljevske obitelji, dok neke druge navode kako potječe iz bogate irske obitelji koja je bila usko povezana s kraljevskom kućom. Svi povjesničari se, pak, slažu kako je rođen polovicom šestog stoljeća, najvjerojatnije 554. godine. Iako je bio okružen materijalnim dobrima, Vendelin se vrlo rano okrenuo duhovnosti i samačkom životu, kako bi istinski spoznao Boga.
Još kao mladić s Otoka je preselio u Njemačku, na područje trierske biskupije, tako da ga se danas u Crkvi najčešće spominje kao njemačkog sveca. Život je proveo kao pustinjak u poniznosti, čuvajući svinje, brinući se da ima tek koliko mu je potrebno za život. Krajem šestog stoljeća postavljen je za opata benediktinskog samostana u Tholeyju, a u tom njemačkom gradiću je i preminuo, najvjerojatnije 617. godine.
Štovanje svetog Vendelina raširilo se u 14. stoljeću, kad su njegovi posmrtni ostaci preneseni u današnji Sankt Wendel, gdje je njemu u česti sagrađena i bazilika. Najveće čudo koje se veže uz svetog Vendelin datira iz 1417. godine i velikog požara koji je pogodio Saarbrücken. Stanovnici tog grada tad su za pomoć zazvali Vendelina, a požar je ubrzo ugašen. Zbog toga je ovaj svetac postao iznimno popularan u tom dijelu Njemačke. Kasnije se štovanje svetog Vendelina proširilo i na ostatak Europe.
Njegovo ime zaziva se kao pomoć od kuge, a zaštitnik je i stoke i domaćih životinja, pa bi mogli reći kako je današnji slavljenik aktualniji nego ikad. Nekoliko je crkava i župa u Hrvatskoj posvećeno svetom Vendelinu. Nama najpoznatija je ona u Jarmini, gdje su u vrijeme osnivanja obnovljene župe (1805.) živjeli brojni Nijemci. Crkva svetog Vendelina sagrađena je 1847. godine, dok u svom današnjem izdanju stoji od 1994. godine, kad je završena obnova nakon razaranja u Domovinskom ratu.
Inače, nije toliko poznato kako danas imendan slave Irene i Miroslave. Neka je sretno i blagoslovljeno i njima i Vendelinima, a žiteljima Jarmine želimo ugodan dan njihovog nebeskog zagovornika. A meni ne preostaje drugo, nego nadati se kako će se glavni urednik možda slučajno zabuniti…