PIŠE: Ante JUKIĆ
Puno je uspješnih sportaša naš grad podario Hrvatskoj. Neki od njih svima su poznati, ali ima i onih čiji rezultati pomalo prolaze ispod radara. Vjerojatno zato što se bave sportovima koji nisu toliko popularni i medijski eksponirani. Jedna od takvih junakinja iz sjene je i Ivana Širić, Vinkovčanka sa zagrebačkom adresom, koja trenutno uživa u najljepšim danima svoje karijere.
Prevaliti 170 kilometara čak i autom predstavlja određeni napor, zahtijeva nekakvu pripremu. Vjerojatno ćete ponijeti nešto za prigristi, možda i napraviti kratku pauzu za osvježenje tijekom puta. Prijeći istu kilometražu u komadu biciklom je već sanak pusti za većinu nas, ali što tek onda reći za trčanje na istoj dionici? Zaista su rijetki koji to mogu, a posebni oni koji na takvim natjecanjima pobjeđuju. Upravo to pošlo je za rukom i nogama Ivani ove godine na utrci Istra100, koja je dio prestižnog svjetskog trail serijala UTMB World Series.
Za one slabije upućene, trail je, ukratko rečeno, trčanje u prirodi i suočavanje sa svim izazovima koje ona nosi, a ovih ‘100’ iz naziva utrke znači 100 milja. Dakle, otprilike 170 kilometara. Dužine, na što treba dodati i savladanih gotovo sedam kilometara uspona tijekom utrke. Za taj pothvat Ivani je minulog proljeća trebalo točno 22:59:31 sati. Da, da, dobro ste pročitali, tek jedan sat manje od cijelog dana na nogama, od Labina do Umaga, preko gora i planina, uspona i strmina. Nije što je vinkovačke gore list, ovo je zaista podvig za naklon. Ej, čovječe, 170 kilometara! Nekima je teško i 170 riječi napisati, čitanje neću ni spominjati.
Ivanin broj okrenuli smo kako bi nam ocijenila godinu na izmaku i izdvojila neki poseban trenutak, a opisana pobjeda u Istri očekivano je ponijela titulu najvećeg:
– To je svakako kruna moje karijere. Kako zbog same težine utrke, tako i zbog činjenice što sam tom pobjedom postala prva osoba iz Hrvatske koja je osvojila neku utrku UTMB serije.
Što je najzanimljivije, karijera 35-godišnje članice AK Plitvice uopće nije toliko duga. Ivana nije jedna od onih koji je potrčala prije nego je prohodala, a i ne potječe iz obitelji u kojoj je sport doručak, ručak i večera. Ljubav prema nizanju kilometara otkrila je u tridesetima i otad se više ne osvrće unatrag. Ispočetka je to bilo treniranje po osjećaju i natjecanje za svoju dušu, bez nekog posebnog plana, programa i zacrtanih ciljeva. No, očito je kako je u njoj cijelo vrijeme ležao veliki potencijal, budući da je napredak bio strelovit.
S priključivanjem klubu iz Plitvica, a posebno s početkom rada s trenerom Goranom Murićem, cijela priča dignuta je na višu razinu, Ivana je zagazila u ozbiljne natjecateljske vode. Još kad se ta novootkrivena ljubav prema trčanju spojila sa starom, planinarenjem, rodila se kombinacija kao stvorena za uspjehe na trailu, gdje se u potpunosti pronašla. Iako se s vremena na vrijeme zna okušati i na klasičnim ravnim utrkama, pa onako usput postati doprvakinja Hrvatske u trčanju na šest sati, priroda i planine su ipak mjesto gdje se osjeća kao kod kuće:
– Uvijek sam voljela boraviti u prirodi. Odradim tu i tamo pokoju utrku na cesti, prije svega zbog kluba, ali dugi trail je moja disciplina, tu se vidim i na to sam najviše fokusirana.
Aktualna je prvakinja Hrvatske u kratkom trailu, doprvakinja u dugom, a u istoj je disciplini ove jeseni u Španjolskoj osvojila 42. mjesto na Svjetskom prvenstvu. Nema što, lijepa kolekcija uspjeha, ali i izrazito naporna godina za Ivanu.
No, odmor će još malo pričekati, 2025. još uvijek nije gotova. Trenutno se priprema za Svjetsko prvenstvo u trčanju na 50 kilometara. Smotra najboljih ultramaratonaca svijeta održat će se 7. prosinca u New Delhiju, a Ivana će tamo nastupiti kao članica hrvatske reprezentacije. Možda je tih 50 kilometara malo prekratko i preravno za nju, ali sigurni smo kako će i u Indiji izvući najbolje iz sebe i dostojno predstaviti svoj(e) grad(ove) i domovinu.
A onda, kad odradi i to zadnje natjecanje u ovoj godini, možda se barem na dan-dva zaputi i do rodnih Vinkovaca. Slobodno može i trčeći, nije tih 280 kilometara puno duže od dionica koje inače savladava. Kako god, ne bi joj sigurno trebalo puno više nego vlaku.