✍️ Ante JUKIĆ
U evanđeoskom odlomku današnje, treće nedjelje kroz godinu, Isus okuplja apostole i poziva ih biti dijelom njegovog poslanja. Radi se o jednom od najpoznatijih izvještaja Novog zavjeta, opisanom u ‘Kristu na žalu’, vjernicima posebno dragoj pjesmi.
No, nisu Dvanaestorica jedina kojima je upućen poziv, danas je i spomendan obraćenja svetog Pavla. I on je bio Kristov sljedbenik, i on je za Njega položio život, ali njegov put do Boga bio je potpuno drugačiji.
Apostoli su bili, kako se to danas kaže, obični mali ljudi, mahom ribari. Ostavili su svoje poslove i krenuli za Isusom, ali bili su puni straha i sumnji. Nije im bilo lako prihvatiti priču koji je Gospodin stavio pred njih, što je potpuno logično i razumljivo. Tko bi uopće odmah, rezolutno i s oduševljenjem, donio takvu drastičnu odluku, pozdravio se s najbližima i svojim dotadašnjim životom, te krenuo u nepoznato? Duh sumnje u njima je tinjao sve do susreta s Uskrsnulim, kad su konačno punim plućima krenuli po svijetu širiti Radosnu vijest, spremni za Krista podnijeti sve, pa i mučeničku smrt.
Za razliku od apostola, sveti Pavao, tad još Savao, imao je sve, zemaljskim rječnikom rečeno. Materijalno je bio zbrinut, uživao je položaj i ugled u društvu, a sve to dobrim je dijelom stekao upravo progonom Isusovih sljedbenika. I onda, na jednom od svojih putovanja prema Damasku, Pavao se susreće s Uskrsnulim i njegov život se mijenja. Dok je kod apostola vjera sazrijevala postepeno, Savao se obratio trenutno. Opet logično, jer kad živite kako je on živio, pa vas Krist doslovno baci s konja i pozove na obraćenje, drugačije ni ne može biti. Naposljetku taj nekad gorljivi progonitelj kršćana postade jedan od apostolskih prvaka, uz bok svetom Petru, koji je uz Isusa bio od prvih dana.
Životi apostola i svetog Pavla najbolje oslikavaju onu poznatu ‘čudni su putevi Božji’. Vjernici često znaju donositi procjene o tome što je pošteno, stavljati se u ulogu sudaca, a nerijetko mrko i s nepovjerenjem gledaju na one koji su se ‘pod stare dane’ obratili. Što je potpuno pogrešno, jer upravo je Krist govorio o mlađem sinu koji se vratio ocu, o prvima koji je biti posljednji i posljednjima koji će biti prvi.
Nadalje, govorio je i o sinu koji se odazvao očevom pozivu na rad u vinogradu, ali ipak nije otišao, i onome koji je prvotno odbio, ali je na kraju otišao. Poznata je i ona pripovijetka o gospodaru koji jednako plaća one koji su radili cijeli dan i one koji su odradili tek jedan sat. Kad, dakle, sam Gospodin ne pravi razliku, sve gleda jednako i svima pruža priliku, tko smo mi da činimo drugačije? Svakome je gledati svoju vjeru i svoj odnos s Bogom, vjera drugoga je njegova stvar. I Božja, naravno.
Kristov poziv nije selektivan, njegova ponuda nije kratkotrajna. Ne traje tjedan dana ili do isteka zaliha. Pozvani su svi, i odazvati se mogu uvijek. Dok god su na ovom svijetu.