✍️ Ante JUKIĆ
Današnje evanđelje je klasik, jedno od najpoznatijih i najcitiranijih. Čak je i opjevano. Razumljivo, jer njegova priča je uvijek aktualna, svim ljudima bliska. Ako nešto voli, čovjek voli biti u pravu. Kad ne bude tako, osjeća se prevarenim, često i posramljenim. Najradije bi se pokrio ušima i sve potisnuo iz sjećanja, kao da se nikad nije dogodilo. Tako su se osjećala i dva učenika na putu u Emaus. Imali su puno očekivanja od Isusa, mislili su da je on ‘taj’, a na kraju ništa. Veliki petak za njih je bio kraj priče.
Mnogi su bili uz Krista na njegovom ovozemaljskom putu, ali rijetki su svim srcem i dušom pristali uz njega, povjerovali mu bez zadrške. Većina ga je neprestano testirala, tražila dokaze njegove božanske prirode. Isus doista je činio čuda, no uvijek je svojim učenicima govorio kako mora trpjeti, i kako se ono najveće čudo ima tek ima dogoditi. Navijestio im je uskrsnuće treći dan, ali oni to nisu ozbiljno shvatili. Zato su bili utučeni kad je njihov Gospodin umro na križu, kao da ih je na neki način razočarao. Izgubili su vjeru. A onda, kad su se sreli s Uskrsnulim, ta se vjera vratila. Ne onakva kakva je bila, nego još i veća. Nesigurni i uplašeni učenici pretvorili su se u odvažne i beskompromisne borce spremne za Krista podnijeti sve, pa i mučeničku smrt.
I mnogi vjernici danas su nesigurni, nemaju se hrabrosti do kraja prepustiti. Odrađuju ono što je propisano, ali nisu spremni izložiti se i podnijeti žrtvu, biti ismijani. Ostaju u nekakvoj svojoj zoni komfora. Srećom, od većine kršćana u ovim se vremenima ne traži mučenička smrt, da je tako, bojim se kako bi rezultati bili poražavajući.
Da bi se takva radikalna promjena dogodila, potrebno je susresti se s Uskrsnulim. Ne doslovno, kako je bilo dano prvim učenicama, nego prepoznati i otkriti Ga u svom životu. Današnji kršćani, baš poput svoje braće nekad, često traže nadnaravne događaje i čuda kako bi dobili dokaz svoje vjere, i onda u toj svojoj potrazi zaboravljaju one obične stvari i ljude s kojima se svakodnevno susreću. Uzimaju zdravo za gotovo ono što uopće nije obično. Pa mnogima cijeli život prođe u iščekivanju nekakvog velikog čuda, dok im mnoge čudesne stvari prolaze ispred nosa. Kao što uslijed svog razočaranja dva učenika na putu u Emaus nisu bila ni svjesna da koračaju s Isusom.
U ovom kaotičnom vremenu trebali bi svi malo zastati i osvrnuti se oko sebe, potražiti Gospodina u naizgled običnim stvarima i ljudima. A ima ih. I stvari, i ljudi.