✍️ Milica BENIĆ
“Ma pusti ga, on je takav, malo je prgav.”
“Ti si preosjetljiva.”
“On sve previše prima k srcu.”
Te rečenice često guramo u istu ladicu, kao da govore o istoj stvari. A ne govore. Postoje ljudi koji jače osjećaju. Brže primijete promjenu tona u glasu i napetost u prostoriji. Kritiku nose u sebi satima i nakon konflikta trebaju vremena da se smire.
I postoje ljudi koji lako planu. Naizgled slično. U stvarnosti – velika razlika.
Još su stari Grci pokušavali objasniti zašto su neki ljudi mirni, a neki nagli. Liječnik Hipokrat, a kasnije Galen, govorili su o četiri temperamenta.
Kolerik – brz, energičan, lako se naljuti, reagira odmah.
Sangvinik – društven, živahan, brzo se uzbudi, ali se i brzo smiri.
Melankolik – dubok, osjetljiv, promišljen, sve prima k srcu.
Flegmatik – miran, stabilan, teško ga je izbaciti iz ravnoteže.
Rijetko tko je samo jedan od ta četiri temperamenta. U svima ima različitih crta, ali ti opisi i danas pomažu razumjeti razliku između osobe koja duboko osjeća i one koja brzo plane.
Temperament je naš urođeni stil reagiranja – koliko brzo i koliko snažno odgovaramo na podražaje. Netko reagira mirno i sporo, nekoga je lakše uznemiriti, netko je intenzivan ili povučeniji. To nije stvar izbora. U velikoj mjeri riječ je o biologiji. Temperament je povezan s načinom na koji funkcionira naš živčani sustav.
Autonomni živčani sustav uključuje “alarm” kad procijenimo prijetnju ili kritiku. Kod nekih ljudi taj se alarm aktivira brže i snažnije, kod drugih sporije.
Da pojednostavimo:
Temperament je kako reagiramo.
Osjetljivost je koliko snažno doživljavamo.
Zrelost je kako se ponašamo kad emocija dođe.
Ali, naučiti ne reagirati odmah, nego stati između osjećaja i reakcije – to je vještina.
Osjetljiv čovjek može biti miran i suzdržan. Može ga nešto pogoditi, ali neće odmah planuti.
A onda postoji ono što u svakodnevnom govoru zovemo “kratak fitilj”.
Brza uvreda. Brzi bijes. Brzo povlačenje. Drama oko sitnice.
“Što si ti meni to rekao?”
“Opet me napadaš.”
“Uvijek si protiv mene.”
Tu problem nije emocija, nego reaktivnost. Reaktivnost označava brzu, impulzivnu reakciju u kojoj ne postoji razmak između doživljene emocije i ponašanja.
Psiholog Daniel Goleman, koji je pisao o emocionalnoj inteligenciji, to sažima vrlo jednostavno; nije presudno koliko osjećamo, nego možemo li upravljati sobom kad emocija dođe. Netko može imati snažne osjećaje i ostati stabilan. Razlika je u tome zna li stati prije nego što reagira.
Slično je razmišljao i Murray Bowen, koji se bavio obiteljskim odnosima. Smatrao je kako je znak zrelosti ostati smiren i kad smo uzdrmani. Možemo biti ljuti, ali ne moramo napasti. Možemo biti povrijeđeni, ali ne moramo optužiti drugoga.
Primjer s posla: šef kaže, “Ovo treba doraditi.”
Osjetljiva osoba možda će to doživjeti osobno i o tome razmišljati cijeli dan.
Osjećajna osoba razumjet će kontekst i neće dramatizirati.
Osoba kratkog fitilja mogla bi planuti: “Ti mene stalno omalovažavaš.”
Razlika je jednostavna.
Jedna osoba kaže: “Ovo me pogodilo.”
Druga kaže: “Ti si me povrijedio.”
U prvoj rečenici govori o sebi.
U drugoj napada drugoga.
Temperament nasljeđujemo. Reakciju biramo.
Biti osjetljiv ne znači da ne možeš funkcionirati.
Biti osjećajan ne znači da si nestabilan.
Ali stalno planuti i kriviti druge — to nije temperament. To je nezrelost.
Možda pravo pitanje nije jesmo li previše osjetljivi ili prgavi.
Nego znamo li stati na vrijeme.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.