✍️ Milica BENIĆ
Kada se pomakne sat, neki ljudi jedva primijete promjenu. Drugi se nekoliko dana osjećaju umorno i razdražljivo, kao da nisu u svom ritmu. Ta razlika često nema veze s disciplinom ni navikama, nego s našim unutarnjim biološkim satom.
Ljudsko tijelo funkcionira prema prirodnom vremenskom sustavu koji se naziva cirkadijalni ritam. Riječ je o približno 24-satnom ciklusu koji regulira san i budnost, ali i niz drugih procesa u tijelu – razinu hormona, tjelesnu temperaturu, krvni tlak, metabolizam i koncentraciju. Taj ritam koordinira mala struktura u mozgu koja djeluje poput biološkog sata i usklađuje organizam s izmjenom svjetla i tame.
Tijekom dana raste razina kortizola i potiče budnost i osjećaj energije. Navečer se pojačava lučenje melatonina, hormona koji signalizira tijelu da je vrijeme za spavanje. Iako svi imamo isti osnovni sustav, naš unutarnji sat ne radi jednako kod svakoga.
Tu dolazimo do pojma kronotipa – biološkog rasporeda budnosti i pospanosti unutar dana. Kolokvijalno govorimo o ljudima „ševama“ i „sovama“, podjeli koja potječe iz ranih istraživanja spavanja 1970-ih. Ševe prirodno ustaju ranije i vrhunac energije imaju ujutro, dok sove sporije ulaze u dan, ali su mentalno najaktivnije kasnije navečer. Većina ljudi nalazi se negdje između ta dva ekstrema.
Kronotip nije stvar karaktera ni snage volje, nego biološke predispozicije.
Zanimljivo je da se kronotip mijenja tijekom života. Djeca su češće jutarnjeg tipa, dok se u adolescenciji biološki ritam pomiče prema kasnijim satima. Zato tinejdžeri prirodno kasnije zaspu i teže se rano bude. U odrasloj i starijoj dobi ciklus se ponovno pomiče prema ranijem ustajanju.
Postoji i evolucijsko objašnjenje zašto među ljudima postoje različiti kronotipovi. U ranim ljudskim zajednicama ljudi nisu svi spavali u isto vrijeme. Dok su jedni ostajali budni kasnije, drugi su se budili vrlo rano – pa je gotovo uvijek netko bio budan i na oprezu. Zahvaljujući tome, skupina je bila sigurnija – netko je uvijek pazio na vatru, osluškivao okolinu ili prvi primijetio potencijalnu opasnost.
Problem nastaje u modernom društvu koje uglavnom funkcionira prema jutarnjem rasporedu. Škola i posao počinju rano, a takav ritam često se povezuje s disciplinom i uspjehom. Za večernje tipove to često znači trajnu neusklađenost između biološkog sata i svakodnevnih obveza.
Znanstvenici to stanje nazivaju socijalnim jet lagom – pojmom koji je uveo kronobiolog Till Roenneberg – kada naš unutarnji ciklus nije usklađen s dnevnim obvezama poput škole ili posla. Posljedice mogu biti kronični umor, slabija koncentracija, poremećaji sna i veća emocionalna iscrpljenost.
Promjena sata takav nesklad može dodatno naglasiti. Tijelu treba nekoliko dana da ponovno uskladi unutarnji raspored spavanja, hormona i energije, pa neki ljudi osjećaju pad koncentracije i poremećen san, dok se drugi gotovo odmah prilagode.
Možda zato vrijedi promijeniti perspektivu. Umjesto da jutarnji tip smatramo discipliniranim, a večernji lijenim, možemo ih promatrati kao različite varijacije istog biološkog sustava. Naš unutarnji sat nije tu da ga ispravljamo, nego da održava ravnotežu između tijela i okoline.
U svijetu koji stalno naglašava produktivnost i tempo, razumijevanje vlastitog načina funkcioniranja može biti jednostavan oblik brige o sebi. Ponekad problem nije u nama, nego u tome što pokušavamo živjeti prema rasporedu koji nam ne odgovara.
Ne moramo biti ševe ako smo sove – niti sove ako smo ševe.