Nakon dvije kvalifikacijske utakmice i majstorice u Donjem Novom Selu, Nosteria je izborila ostanak u Drugoj županijskoj ligi. Na papiru uspjeh, ali u stvarnosti – alarm za uzbunu. Jer, teško se sjetiti kada je klub sa 105 godina tradicije bio u težoj situaciji.
Nosteria je kroz povijest prolazila kroz svakakva vremena. Bilo je besparice, improvizacija i snalaženja. Stariji Nuštarci i danas se sjećaju vremena kada nije bilo novca ni za golmansku prečku pa su se dvije stative povezivale konopcem samo da bi se utakmica mogla odigrati. Mislilo se da su takvi dani davno iza nas. A onda je stigla 2026.
Klub koji je nedavno proslavio stoljeće postojanja danas jedva održava glavu iznad vode. Posljednjih tjedana seniorska momčad, prema tvrdnjama iz nogometnih krugova, praktički funkcionira bez trenera. Odnosi između svlačionice i klupskog vodstva navodno su odavno pukli. U takvim okolnostima ostanak u ligi nije uspjeh, nego malo sportsko čudo.
Nuštar nije bilo kakvo mjesto. To je sredina bogate povijesti, ponosa i identiteta. Desetljećima su dres Nosterije nosili ljudi koji su gradili ugled kluba: Jozo Kalaica, Marin Kekez, Anton Ferenbach, Janika Derventić, Anđelko Živković, Ivo Karaula, pa i Joška Muškić, kao i brojni drugi zaljubljenici u nogomet.
Ne tako davno u klubu je treniralo dvjestotinjak djece. Danas talentirani dječaci odlaze u druge sredine tražeći bolje uvjete za razvoj. To možda najbolje govori o stanju u kojem se klub nalazi.
Tražiti krivca možda više nema smisla. U Nuštru svi znaju gdje su problemi i kako su nastali. Pitanje je samo postoji li volja da se oni konačno počnu rješavati.
Možda je upravo sada vrijeme za novu generaciju ljudi. Mladih, ambicioznih i neopterećenih starim podjelama. Ljudi kojima će interes kluba biti važniji od osobnih animoziteta i funkcija.
A primjer ne trebaju tražiti daleko. Dovoljno je pogledati nuštarske odbojkaše. Godinama ostvaruju rezultate vrijedne poštovanja, okupljaju mlade i promoviraju mjesto, i to bez osnovnih uvjeta koje bi jedan ozbiljan sportski kolektiv trebao imati.
Zato pitanje nije hoće li Nosteria sljedeće godine igrati ovu ili onu ligu. Pitanje je hoće li Nuštar pronaći snage da sačuva klub koji je preživio ratove, krize i desetljeća društvenih promjena, a danas ga najviše ugrožavaju ravnodušnost, nebriga i nedostatak vizije. Nosteria je ostala u ligi. Sada bi bilo dobro da se u život vrati i nuštarski nogomet.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.