✍️ Tihana KOPRTLA PEULIĆ
Postoje prijateljstva koja ne mogu izbrisati ni godine, ni udaljenost, ni životni putevi kojima ljudi krenu nakon školskih dana. Potvrdili su to i nekadašnji učenici Tehničke škole Ruđera Boškovića u Vinkovcima, smjera građevinski tehničar, generacija 1985./1986., svima poznatiji kao jednostavno – Građevinci.
I ovoga su se puta okupili kako bi obnovili uspomene, prisjetili se mladosti i još jednom dokazali da ih povezuje mnogo više od zajedničkih školskih klupa. Naime, još od završetka školovanja njeguju tradiciju okupljanja svakih pet godina. Jedini susret koji nisu uspjeli organizirati bio je onaj u vrijeme pandemije koronavirusa.
Ovogodišnje druženje započelo je na posebno emotivan način. Nekadašnji školski kolege položili su cvijeće i zapalili svijeće na grobu svog razrednika Mirka Karaice, čovjeka koji je obilježio njihove srednjoškolske dane, kao i na posljednjem počivalištu nedavno preminulog školskog kolege Željka Kitarovića.
Nakon toga uslijedio je posjet zgradi njihove nekadašnje škole. Danas se ondje nalazi Medicinska škola, no za njih će to mjesto uvijek ostati škola u kojoj su stjecali znanje, prijatelje i uspomene za cijeli život. Hodnici, učionice i školsko dvorište ponovno su oživjeli brojne anegdote, nestašluke i događaje koji su obilježili jednu mladost.
Druženje je potom nastavljeno u restoranu Admiral, gdje su razgovori, smijeh i sjećanja potrajali do sitnih jutarnjih sati.
Na kraju susreta svi su se složili u jednom – pet godina je ipak predugo čekati za novo okupljanje.
📸 Mala kronologija jednog prijateljstva
1985./1986. – Treći razred
Fotografija iz školskih dana vraća nas u vrijeme kada su budući građevinski tehničari zajedno dijelili školske klupe, planove i snove o budućnosti.
Maturalna fotografija
Posljednji zajednički trenutci prije nego što je svatko krenuo svojim životnim putem. Tada nitko nije mogao znati da će ih prijateljstvo povezivati i desetljećima poslije.
2011. godina
Jedan od tradicionalnih susreta generacije. Već tada bilo je jasno da vrijeme prolazi, ali da zajedništvo ostaje.
2016. godina
Novo okupljanje, nove životne priče, ali ista lica i isti osmijesi koji podsjećaju na školske dane.
2026. godina
Četrdeset godina nakon mature. Neke je život odveo daleko, neki više nisu među njima, ali uspomene, prijateljstvo i pripadnost generaciji ostali su jednako snažni kao i prvoga dana.
