PIŠE: Mladen Kevo
U Hrvata vrlo rijetko ime. Andrej. Rusko ime. U ruskoj tradiciji, ime Andrej vrlo je popularno i često se koristi kao nadimak za sve ljude koji su rođeni u studenom, mjesecu svetog Andreja. Na primjer Andrej Višinski, (1883.-1954.) od 1935. vrhovni državni tužitelj u SSSR-u; jedan od izvršitelja Staljinovih čistki koje povjesničari procjenjuju na oko jedan milijun nevinih žrtava, za presude služio se krivotvorenjem dokumenata i iznuđivanjem lažnih priznanja. Po `dobro` obavljenom poslu postao Staljinov ministar?!
Šesnaest godina od smrti ovog, nešto južnije i zapadnije – rođen je jedan drugi Andrej. Godinu prije sloma Hrvatskog proljeća u obitelji tateka rezervnog majora JNA i mame `vojne lekarke`, oprostite (ah, taj zločesti Zoki), mame vojne liječnice JNA! Andrej je bio predodređen za režimsku crvenu karijeru u Titovoj Jugoslaviji, koju ni deset slomova Hrvatskog proljeća ni pad Savke i Tripala ne bi mogli omesti ni za jotu. Obitelj je bila politički, odnosno vojno-partijski umrežena i budno je pratila sve mijene u SFRJ.
Dolazi Milka Planinc. Prilagodi joj se. Bolestan Vladimir Bakarić. Prilagodi se njegovom zdravstvenom stanju. Pao avion predsjednika Savezne Vlade Džemala Bijedića. Prilagodi se. Stane Dolanc izolirao Jovanku od Tite. Prilagodi se novonastaloj situaciji. Umro Drug Tito. Plači, ali javno. U Srbiji pučem na vlast stiže Slobodan Milošević. Prilagodi se. U Hrvatskoj na čelu Partije Stanko Stojčević. Prilagodi se. Dolazi Račan. Prilagodi se. Tuđman svratio na FPZ, tatek produžuje konzultacije sve dok Franjo ne ode.
A ONDA JE POČELO; 22. svibnja 1987. Čaušesku na zvižduke zapomaže: Alo drugovi, alo, šta vam je, alo… Smjena bugarskog vođe Todora Živkova u studenom 1989. Pad Berlinskog zida u noći između 9. i 10. studenoga 1989. Nikolaj Čaušesku, nakon suđenja pred vojnim sudom, pogubljen pred streljačkim vodom – 25. prosinca 1989. U Jugoslaviji kaos: Miloševićeva Antibirokratska revolucija, mitinzi, rušenje partijskih rukovodstava Kosova, Crne Gore i Vojvodine, prijetnje rušenjem vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj.
U TO VRIJEME, jer njegov jasno zacrtan ideološki put i karijerni plan ništa ne može omesti, (kakav Berlinski zid i kakvi bakrači s tim strijeljanjem Čaušeskua), u tim okolnostima 1988. vrijedni, pedantni i pravilno usmjereni Andrej maturirao je na Kardelju! Vojska potom? Najmanje godinu dana u kasarni u Surdulici. Šišanje i zaprašivanje, jutarnja gimnastika, pešadijska obuka, atomski zdesna, politička nastava; ma kakvi, to je za neke druge. Dijagnoza? Anemija! Od čega? Postat će vidljivo tek 30 godina kasnije.
Godina 1989., Andrejev Maturalni rad ‘Sredstva masovne komunikacije`, objavljen je kao knjižica u izdanju “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije”. U predgovoru je navedeno: “Ova knjiga namijenjena je nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama…, za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća.” Tko ne bi bio ponosan na takav partijski kurs jednog maturanta!?
Pitanje za 100 milijuna eura, naplaćenih za konzultantske usluge od strane skupine Borg, koju će Andrej formirati 30 godina kasnije, glasi: koliko povijesno pogubljen, koliko politički dezorijentiran i koliko ideološki zabetoniran moraš biti da bi 1988. maturirao na Edvardu Kardelju i još godinu kasnije preko tateka išao ishoditi da se taj maturski rad nadobudno publicira kao `stručni doprinos razvoju pravaca političkog sistema socijalističkog samoupravljanja`?! Ono, za takvo nešto moraš biti doslovno `topina`.
Ali vidjevši što im je, mimo svih želja i očekivanja, snova i nadanja, izmaklo 1990. godine, obitelj se prestrojila. Nova taktika, nova strategija. Nema sad više ništa prepuštanja slučaju! Senior će im se trenutno pridružiti i učiniti ono što najbolje zna, ponuditi `dobre` usluge novoj ekipi. A junior? On će biti vrlo, vrlo strpljiv i suzdržan. On će se tek 2011. godine, tek kad se nova vladajuća klasa pretvori u nedodirljivu političku kastu i bude procjena kako će OVI vladati sve do Andrejeve mirovine, on će se tek tada učlaniti u novu Partiju.
Dotad: diplomirati, magistrirati, položiti pravosudni ispit, položiti državni stručni ispit, ubaciti se u Ministarstvo vanjskih poslova, oženiti se; iz SFRJ, sa Socijalističkog samoupravljanja, prebaciti se na EU i Europske integracije, jer `to je sada roba koja se traži`. Kruna svega – UČLANITI SE. Kao Hasi, u kockarnici u Las Vegasu, kad je pokazao par kraljeva pa mu rekli `ne pokazuj igramo džentlmenski poker samo reci što si` te ga nakon tog naglo krenulo; tako je, učlanjenjem u novu Partiju – i Andreja naglo krenulo!
Troskok: zastupnik u Saboru; zastupnik u Europskom parlamentu; predsjednik Vlade. Slike s Ursulom, Šarl Mišelom, Zelenskim i Tenom. A gdje su ti slike s: Orepićem, Šprljom, Dobrovićem, Kovačićem, Barišićem, Horvatom, Pejčinovićkom, Kušćevićem, Žalac, Tolušićem, Murganićkom, Kujundžićem, Krstičevićem, Banožićem, Pavićem, Kapelijem, Bošnjakovićem, Divjak, Štromarom, Bedeković, Aladrovićem, Tramišak, Marićem, Ćorićem, Paladinom, Filipovićem, Rimac? Obuljen? Tko su ti? Bacio sam ih sve u koš!
Samo u jednoj godini njegova mandata, bile su ove afere: `Smjena prema korupciji distancirane ministrice, AP u policijskim transkriptima, Zamračenih 313 milijuna eura iz Eu fondova, Montiranom ostavkom do razmontiranja USKOK-a, Ubijanje antikorupcijskih institucija, Gori, gori Plin za cent, Izvanredna sjednica Sabora, OECD – ključni problem njegove vlasti su razmjeri korupcije, posebno u firmama u državnom vlasništvu, Lex AP-om Medijima flaster na usta, Plenki media kao veliki krešendo`.
Nikad nitko – ponavljam, NIKAD NITKO! – u Hrvatsku nije tako `DHL dostavljen`, pod toliko čudnim okolnostima na mjesto premijera, nikad nitko nije Hrvatima tako `kurvanjski` podvalio tko će im upravljati državom, kao što su to (spašavajući HDZ), počinili njemački CDU/CSU i grupacija Europučana podmećući građanima RH navodno čisto evropsko lice AP-a. I nitko nikad nije na ciljanoj histeriji strahova od covida dobio još jedan mandat, da bi potom 20 tisuća Hrvata Covid POTAMANIO. I? I nikom ništa! AP `zabole`.
I kad je izgledalo kako je sve pod kontrolom i savršeno; kad je već bio odredio i datum parlamentarnih izbora i iskoordinirao ga s europskim izborima, kad je već s Ursulom i Manfredom, dogovorio mjesto za sebe u Bruxelessu i opet kao i 2016. rezervirao `DHL` avio kartu u jednom smjeru, ali sad u suprotnom – za konačni tutanj iz Lijepe naše, kad je već i novog si glavnog državnog odvjetnika odabrao te s njim utalio zaštitu od istraga i kaznenih progona za sve što vodi prema AP-u, Markovim trgom zatreštalo je:
`U mojoj ulici ne prodaju se kifle, ne teče saobraćaj i dim, u mojoj ulici nema fukare, jer ja sam guzonjin sin. Oko mene rastu čempresi i drot večeras imam party, a ujutru trim… Lijepe žene dolaze kod mene jer ja sam guzonjin sin. Jede se kavijar, pije se džin, ima se para, ima se s čim, ponekad trava, nikad heroin jer ja sam guzonjin sin. Moja raja me baš ne vole, zavide mi na moje uspjehe, a ja sam svima najbolji, ja sam sa svima fin, jer ja sam guzonjin sin…` `Zabranjeno pušenje` u zemlji koja je popušila mega podvalu!
U tom trenu u kabinet je AP-u uletio Frka i sav uznevjeren rekao mu: `Šefe vani je frka`. Kakva frka? Okupljaju se! Ma tko se okuplja, kad sam ih sve žetonizirao, potkupio i stavio pod kontrolu. Nije valjda Sandra s one tri narikače iz Možemo opet mi pod prozorom? Ma, ne šefe. Dolaze iz Donjeg Grada, iz Dubrave i Sesveta, Maksimira i s Črnomerca, Trešnjevke i Peščenice, Trnja i Novog Zagreba. Stižu autima i autobusima i vlakovima iz cijele Hrvatske. I preko Bregane neki dolaze… Vani su se čuli već mnogi.
Godinu kasnije zatvorski čuvar na Ženskom odjelu zatvora u Remetincu jednog je jutra žurno upao u ćeliju broj 82. S vrata podviknuo je čovjeku unutra: Ivo, dosta je, evo ti PVC vreća, pakiraj u nju sve svoje stvari, imaš petnaest minuta da se spremiš. Ali kako, otkud tako iznenada, rekli su mi da će moj prijevremeni otpust nakon odsluženja dvije trećine kazne biti tek za par mjeseci? Jesu. Ali promijenila se situacija vani, Ivo! U podne sprovode AP-a, moram prozračiti prostoriju i dostavit mu čistu posteljinu…
“Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. No, na čudan način oni postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom. Englezi ih povješaju po podrumima. Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo”, napisao je jedan briljantni um odavdje, vrlo blizu, iz Tovarnika – besmrtni Antun Gustav Matoš (1873.-1914.). Kako je bilo do 1914. nije se puno promijenilo ni do 2024. godine!
P.S. Prva kolumna 2.000 čitanja, Druga 5.000 čitanja. `Moji Vinkovci: osmijeh Gimnazijalke pa Duga mračna noć` – do sinoć 20.629 čitanja uz 408 lajkova i 20 dijeljenja na Facebooku te tko zna koliko po Viber i WhatsApp grupama… Na portalu pokrenutom prije mjesec dana! Damiru sam rekao koji je broj čitanja cilj pa će vam se on obratiti kad ga dostignemo. Zahvaljujem… Ovo što ste mi kao čitatelji `priuštili` s Trećom kolumnom bilo je neprocjenjivo + iznimno poticajno. Ostajem ponizan pred Vama jer samo s Vama, dragi čitatelji, sve ovo ima smisla.