O legendarnoj utakmici između Cibalije i Obilića ispisane su stranice i stranice. Dvoboj odigran prije točno 25 godina ostao je urezan u pamćenje Vinkovčana, ne samo kao povijesna sportska pobjeda, nego i kao simbol šireg društveno-političkog trenutka.
Subota, 17. lipnja 2000. godine – dan kad je Cibalia premijerno zakoračila na europsku scenu i pred domaćom publikom slavila protiv beogradskog Obilića rezultatom 3:1. Iako slavlje i danas živi u Vinkovcima, zanimljivo je zaviriti i u drugu svlačionicu. U intervjuu za Mondo, koji možete pročitati OVDJE, Osječanin Saša Branežac – nekadašnji nogometaš Obilića – podijelio je sjećanja na te napete dane.
– Vinkovci su tada još uvijek nosili rane rata. Taj animozitet bio je razumljiv. A dodatno je sve podgrijala činjenica da je riječ o Obiliću, klubu koji je tada nosio teško breme Arkana. Mislim da se narod hrvatske nacionalnosti tamo bojao Arkana (ratnog zločinca i predsjednika Obilića uspokojenog s tri hica u predvorju beogradskog hotela Intercontinental šest mjeseci prije dotične utakmice, op. ur.) – izjavio je Branežac, prisjećajući se dolaska u Slavoniju.
Nastavlja:
– Došli smo u blindiranom autobusu, a stotine policajaca osiguravale su svaki naš korak. Dan prije utakmice zasuli su nas limenkama i kamenjem dok smo išli na trening. Na stadionu nas je dočekalo više od tisuću domaćih navijača, atmosfera je bila vatrena. Policija je jedva sve iskontrolirala. To što smo doživjeli u Vinkovcima ne vjerujem da to postoji u nogometnom svijetu. To divljačko ponašanje tamo i sve šta su radili, nije normalno.
Podsjetimo, utakmica je završena velikom pobjedom Cibalije. Bošnjak i Maroslavac donijeli su domaćima rani dvokorak prednosti, Jure Jurić autogolom je sasvim malo zakomplicirao stvar, a Bartolović u nastavku potvrdio trijumf – 3:1.
Uzvrat u Beogradu tjedan dana kasnije bio je sve samo ne običan nogometni susret. Tvrda i fizički zahtjevna utakmica, okončana je remijem 1:1, ali s ozbiljnim posljedicama po Cibaliju – Mladen Križanović završio je s potresom mozga, Velimir Grgić sa šavovima na glavi. Obojica su hospitalizirana, no Đelo je, unatoč preporuci liječnika, na vlastitu odgovornost napustio beogradsku vojnu bolnicu i vratio se s momčadi u Vinkovce.
No, unatoč svemu – ili možda upravo zbog toga – Cibalia je slavila ne samo sportsku, već i moralnu pobjedu. Bila je to utakmica koja je spojila ponos, inat, strast i snagu grada na Bosutu.
Pobjeda protiv Obilića nije bila samo prolaz u 3. kolo Intertoto kupa. Bila je to lekcija povijesti – i potvrda da je Cibalia, u tom trenutku, igrala za nešto više od nogometa.