Ivan Budinčević je u sezoni 1978/79. bio jedan od ključnih protagonista Hajdukova uspješnog juriša na titulu prvaka Jugoslavije. No, umjesto iskoraka, Budinčevićeva karijera potom je krenula nizbrdo. Sjajni vratar profesionalnu karijeru je nakon Hajduka nastavio u ljubljanskoj Olimpiji, a sredinom 80-ih prošloga stoljeća stigao je u Vinkovce gdje je naprasno i prekinuta.
Naime, u prvenstvenoj utakmici Dinama protiv Iskre Budinčević je teško stradao u duelu s Tihomirom Rudežom, napadačem bugojanskog kluba.
– Sjećam se da je Budinčević krenuo na jednu dugu loptu, Rudež ga nije uspio preskočiti i udario ga je koljenom u glavu. Nažalost, tom prilikom Buda je doživio tešku ozljedu, ispostavilo se da mu je toga dana prekinuta profesionalna karijera. Šteta, bio je vrhunski vratar. U to vrijeme najbolji u Jugoslaviji, a daleko najbolji u vinkovačkom Dinamu i Cibaliji svih vremena. Znam da će se moj prijatelj Tomo Radić zbog ove rečenice naljutiti, ali to je bilo tako. Usporedbe radi, kod nas je u Vinkovcima bio i Tomo Ivković, kasniji reprezentativac Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine, ali on nije bio ni do koljena Budinčeviću. Ma, usudio bih se reći da je bio među pet najboljih vratara u Europi tih godina. Ali, možemo sad naširoko pričati o tome zašto nije napravio vrhunsku karijeru – prisjeća se Srećko Lušić svog suigrača iz vinkovačkih dana.
Nakon teške ozljede Budinčević se oporavljao tri godine, no profesionalno više nikad nije stao među vratnice. Branio je po niželigaškim vojvođanskim klubovima do svoje 45. godine, dalje nije išlo. Od nogometa nikad nije zaradio veliki novac koji bi mu osigurao kakvu-takvu egzistenciju, a neki klubovi su mu ostali dužni, o čemu je izvijestio portal Nova.rs.
– Neki klubovi su mi ostali dužni, nisam se znao izboriti za svoje. Tu ne mislim na Hajduk koji mi je sve isplatio do zadnjeg dinara, ali ostali su mi dužni ljubljanska Olimpija i vinkovački Dinamo, današnja Cibalia. Jedni i drugi zajedno oko tadašnjih 50.000 nemačkih maraka. Da barem sada imam taj novac… – rekao je Budinčević koji danas živi u Vojvodini, na rubu egzistencije.
Nakon igračke karijere Budinčević je za život zarađivao kao trgovački putnik, radio je i u free shopovima, pa kao konobar, trener golmana u subotičkom klubu Bačka, čak i kao najamna radna snaga kod vojvođanskih zemljoradnika!
– Nemam ni zdravstveno osiguranje, više se i ne javljam na Zavod za zapošljavanje. Nema koristi. Po zanimanju sam stolar, ali nema posla koji ne bih radio. Uzalud mi je – dodao je još Budinčević.
Danas 69-godišnji Budinčević u Vinkovcima je proveo punih pet sezona, od 1983. do 1988. godine.