Bojkot zdravog razuma

PIŠE: Ante JUKIĆ

Postoje one situacije u životu za koje se nadaš su skrivena kamera ili nekakav igrokaz. Možda satira. Sve je bolje prihvatiti od mogućnosti da je sve ipak ‘za ozbiljno’, jer to onda ukazuje na veliki problem. Puno veći od onoga oko kojeg se sve vrti. Ovaj najavljeni bojkot trgovina i općenito vladin pristup temi, pa onda i reakcije dijela naroda, jedna su od apsurdnijih stvari koje smo doživjeli, a nije konkurencija baš tako mala. Dapače.

Nisu trgovci cvijeće, daleko od toga, ali sigurno nisu najveći krivci za ove visoke cijene. Trgovci su zadnja karika u procesu dolaska proizvoda od proizvođača do krajnjeg potrošača. Oni cijenu formiraju na osnovu niza faktora koji nisu u njihovoj domeni. Je li ta cijena određena tako da ostvaruju dobit? Je, ali ako nekome treba objašnjavati da trgovac želi ostvariti dobit, bojim se kako je to unaprijed osuđeno na propast. Dobit trgovaca nije ni izbliza tako velika, kao što se prezentira. Barem kad govorimo o trgovcima ‘špecerajem’, koji su glavna meta ovog bojkota. Velika dobit ostvaruje se na nekim drugim proizvodima, a ne na, bubam, šećeru ili brašnu.

Zar netko stvarno misli, kako će trgovac staviti nerealno visoku cijenu nekog proizvoda, kako bi opljačkao kupca i ostvario veliku dobit za sebe? Neće. Ne zato što je velikodušan, nego prvenstveno zato što nije glup. Ako je njegova cijena nerealna, neće se moći nositi s konkurencijom, s takvim pristupom ne gine mu ključ u bravi. Cijena proizvoda u sebi sadrži čitav niz troškova koji se moraju pokriti, i tek onda na kraju dolazi ta dobit. Ponavljam, ni izbliza toliko velika, o čemu govore i podaci o poslovanju najvećih trgovačkih lanaca. Očito je, dakle, kako ove visoke cijene nisu tek hir pohlepnih trgovaca, nego samo posljedica nekih drugih procesa i promašenih politika.

I tu onda dolazimo do političara. Vidjeti kako političari ‘zamrzavaju’ cijene i miješaju se u tržišnu utakmicu u 2024. godini je smiješno, najblaže rečeno. Može vlast neke poteze donijeti, nekakvi alati postoje, ali generalno, u slobodnom tržištu takvi zahvati su kratkoročni, i s vremenom mogu samo donijeti nove lančane reakcije. Najvažniji zakon koji vrijedi na tržištu je onaj ponude i potražnje, i tu nema previše mjesta politici. Pogotovo ne onoj koja je i stvorila sve preduvjete kako bi cijene danas bile ovakve. I ne mislim tu isključivo na ovu aktualnu vlast, nego na manje-više sve koje smo imali od osamostaljenja. Cijena proizvoda u Hrvatskoj velika je, između ostalog, zbog golemog i tromog državnog aparata u kojem novci cure na sve strane. Hrpa zaposlenih u javnom sektoru, razne naknade i dodaci, udruge, poticaji, u jeku velikih svjetskih kriza novac se dijeli na sve strane kao da raste na drveću. Kao da se ‘štampa’. A proizvodnje vrlo malo. Takvo stanje je neodrživo, i negdje se mora preliti. I otuda toliko visoke cijene.

Imaju sigurno i trgovci svoje prste u ovome, ali krivnja je prije svega na politici. Točnije, na onima koji bi cijeli ovaj problem trebali riješiti. Ovako sa strane, ne izgleda baš kao obećavajuća situacija. No, da ne bi ispalo kako je sve do trgovaca i političara, moramo malo i o onima koji biraju te političare, i koji hrane te političare. Može se štošta reći i o tom famoznom malom čovjeku, koji se sad predstavlja kao najveća žrtva. Točnije, takvim ga predstavljaju oni koji i na ovoj situaciji nastoje parazitirati i patetično je iskoristiti, predstavljajući se velikim zaštitnicima malog čovjeka.

Svakakvih sam se komentara naslušao zadnjih dana. Konkurencija je stvarno velika, ali neke sam jednostavno morao izdvojiti. Evo pobjedničkog postolja…

Treba bojkotirati trgovine, kupovati samo ono što nam treba.“

Trgovcima je njihov interes na prvom mjestu.“

Nemojte ići u trgovine u petak.! Sve što vam treba, kupite u četvrtak!“.

Što uopće reći na ovo?

Trgovci misle prvo ne sebe?

Stvarno? Ja baš mislio da misle prvenstveno na druge. Kao što i mi uvijek gledamo tuđi, a ne svoj interes.

Treba kupovati samo ono što nam treba?

Što, inače ovo ne vrijedi?

Nemoj ići u trgovinu u petak, kupi dan ranije?

Vrlo mudro, ovo jednostavno mora polučiti rezultat.

Nisam protiv bojkota, niti smatram kako on ne može polučiti rezultate. Upravo suprotno. Mislim kako smo mi danas generalno inertni i pasivni i kako nam treba više angažmana. Ali, dužeg, kontinuiranog, pa i cjeloživotnog, a ne ovakvog prigodnog, koji stvarno izgleda smiješno. Treba prvenstveno mijenjati navike. Ovo sad izgleda kao apsurdni kratkotrajni napad na krivu metu.

Ilustracija

A moram priznati, malo sam i skeptičan oko toga je li ovo sumanuto potrošačko društvo spremno ostaviti se kolica i taj jedan dan. Društvo koje se među policama tuče zbog kvasca i WC papira, koje nije sposobno ponijeti ni vrećicu u trgovinu, nego i nju mora kupiti. I sad će takvo društvo, kako se to danas popularno kaže, poslati poruku? Rekao bih kako mi šaljemo poruku i sliku o sebi već duže vrijeme, i nije to baš nešto čime bi se trebalo hvaliti.

Umjesto pokretanja ovog bojkota, možda bi nam valjalo prekinuti bojkot zdravog razuma. To bi dugoročno donijelo puno više plodova. A ako već moramo bojkotirati, predložio bih bojkot biranja uvijek istih politika, koje dokazano donose loše rezultate. Predložio bih i bojkot licemjerja i vječnog izigravanja žrtve. Uvijek je netko kriv za našu situaciju, uvijek nas netko tlači. Političari su uvijek tu kao dežurni krivci, trenutno su i trgovci u toj kategoriji. Uvijek netko, samo ne mi, mali obični ljudi. Svi gledaju samo svoj interes, jedino mi ne. Trebalo bi malo bojkotirati i takav pogled na život.

Konačno, svakako bi malo trebalo bojkotirati i medije. Ja se ne sjećam situacije i problema čijem su rješavanju oni svojim izvještavanjem pridonijeli, ali zato svakodnevno nailazim na one koje svojim patetičnim, neobjektivnim i površnim analiziranjem samo još dodatno raspiruju. Tko nas, uostalom, konstantno ‘šopa’ ponudama za te trgovine, nego oni? Svakako bi se malo više trebali kloniti i trgovina, to nije sporno, ali puno više se treba kloniti medija. Naravno, ne baš svih. Ima i onih koji ne ulaze u ovu priču. Budica, naprimjer…