PIŠE: Ante JUKIĆ
Baš čitam, Hrvatska se jutros probudila u debelom minusu. Dobro, i što sad? Neka ljudi malo vide kako je meni, ja se svakog jutra budim u debelom minusu. Reklo bi se, uobičajen dan u uredu. Ali, da je zima – jest, to je činjenica. A i hladno je, mora se priznati. Iako je to sve relativno. Netko se smrzava, a nekome je toplo.
Evo, gledam jutros braću Nepalce. Njima je očito vruće, jer obučeni su kao da je ljeto. Sva sreća što jure na biciklu, pa se barem malo rashlade. Da im baš ne bude toplo kao na motoru.
Volio bih da malo manje kukamo i žalimo se, mediji pogotovo. Ali, razumijem ja njih. O čemu će pisati, ako ne o toj strašnoj hladnoći? To je sad vruća tema. Neka njih, preživjeli smo histeriju zbog snijega, preživjet ćemo i ovo. I onda smo mirni do ljeta, toplinskih kupola i udara. Sjetimo se ovih dana, kad za njih 200-tinjak počnemo kukati zbog vrućina i prizivati osvježenje.
Ne bi nam škodilo malo više poniznosti i zahvalnosti, a manje prigovaranja. Recimo, stalno se žalimo kako nam je ovo klizalište što ga imamo na Adventu premalo, a sad, kad je cijeli grad pretvoren u klizalište, opet nam ne valja. Mislim kako su gradski oci od svih nas zaslužili barem jednu toplu riječ, ako već ne doživotni mandat. Umjesto da ih stalno držimo na tankom ledu.
Eto, dragi moji, držite mi se! Za nekoga dok šetate, jer na kliskom smo terenu. I pobrinite se malo za svoje kućne ljubimce, bojim se da im ovi aktualni kaputići, kapice i šalići nisu dovoljni. I svakako ne izlazite van od 10 do 17, izbjegavajte teške poslove, pijte dovoljno tekućine… Ups, zanemarite ovo, to je za ljeto.
P.S. I, je li zec onda našao majku, zna li tko?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.