✍️ Ante JUKIĆ
Budući da je prošlo već dosta vremena otkad sam svoj antitalent odnio u Jarminu, sad mogu biti iskren. Kad mi je urednik prvi put ponudio suradnju, glatko sam ga odbio. Jednostavno, nisam se vidio u tom društvu, ideološki potpuno drugačijem od mene. Ali, urednik, uporan kakav već je, nije odustajao.
– Upravo o tome se i radi. Budica ti je oaza slobodne misli, tu ima mjesta za svakoga. Različita mišljenja su, ne dozvoljena, nego poželjna. Želimo čitateljima ponuditi širok spektar pogleda, nema smisla stalno ‘drviti’ po istom – rekao je tog divnog ljetnog dana urednik, a moje odlučno ‘ne’ polako je prelazilo u ‘možda’.
Kad sam sjeo i malo bolje razmislio, pa onda i priupitao umjetnu inteligenciju za savjet, shvatio sam da je gazda u pravu (realno, a kad nije?). U narednih nekoliko dana počeo sam pomnije pratiti Budicu i uvjerio sam se kako tamo stvarno ima mjesta za svakoga. I onda sam definitivno prelomio.
„Ma idem, tko zna hoću li više ikad imati ovakvu priliku. To što se tamo ideološki ne uklapam može mi biti samo izazov. Svojim ću imenom i prezimenom braniti činjenice i zdravi razum, ostali me ne zanimaju“, rekoh u sebi, prije nego sam isto to izložio uredniku na sljedećem sastanku.
Ostalo je sadašnjost. Sad, s ovim vremenskim odmakom, mogu reći da mi je drago što sam postao oaza u Budici. Koliko god mi kao istinskom ljevičaru ponekad bilo teško čitati sve što se piše…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.