Sezonu velikih očekivanja Cibalia je otvorila – posrtajem. U Hrvacama, mjestu koje je Džoni Štulić davno opjevao u stihovima nesretne ljubavi, a koje danas broji tek nešto više od 1.500 žitelja, Nebeskoplavi su ostali praznih ruku. Nakon što su domaći poveli s 2:0 u prvome poluvremenu, činilo se da će Cibalia doživjeti teški debakl.
No, golgeterski povratak Žabeca i Mišića, koji je iz penala 15-ak minuta prija kraja poravnao rezultat, unio je tračak nade i slutnju velikog preokreta. Ipak, u 85. minuti junak domaćih Škarić pogodio je za konačnih 3:2 i ostavio bodove u Dalmatinskoj zagori.
Vinkovačka ekspedicija kući se vratila jutros oko pet, a nakon prijepodnevnog intermezza trener Tomislav Čuljak stavio se na raspolaganje novinarskoj znatiželji i bez okolišanja priznao:
– Zaslužena pobjeda Hrvaca, na čemu im čestitam. Mi nismo bili pravi i to je jedina istina.
Nije želio isticati one svijetle trenutke utakmice, poput promašenih velikih prilika u prvom dijelu ili povratka iz minusa u drugom. Umjesto toga, naglasio je kako “Cibalia želi i teži puno višem od toga”.
Čuljak je pohvalio suparnika i jasno ukazao gdje su njegovi igrači pali:
– Sve ono što smo mi htjeli, prednjačili su igrači Hrvaca. Od druge lopte, u kojoj su bili brži, do agresije u obrani i kombinatorike kojoj i sami želimo težiti.
Najavio je ozbiljnu analizu uz poruku da je momčad tek u fazi stvaranja. I objasnio je kako se ovakav poraz mora sagledati razborito:
– Niti smo prošli tjedan bili najbolji na svijetu, niti smo sada najgora momčad. Moji igrači za mene su najbolji i ne sumnjam da ćemo već od sutra raditi jako, teško, šutjeti i spremno dočekati utakmicu s Rudešom.
Ipak, nije skrivao emocije. Riječ je, priznaje, o porazu koji peče…
– Ovakav poraz teško je doživjeti, boli i nije ugodan. Isprike upućujem svim našim navijačima, posebno onim momcima koji su potegnuli na drugi kraj Hrvatske zbog nas, kao i svima ostalima koji žive Cibaliju – zaključio je Čuljak.
Unatoč nesretnom početku, u njegovu glasu nije bilo rezignacije, već vjera u rad i zajedništvo. Jer, kako sam kaže, “Cibalia je ekipa u stvaranju”, a takve momčadi rastu kroz bolne poraze. Da bi jednoga dana slavile velike pobjede!