✍️ Ante JUKIĆ
Sjećam se kao da je prekjučer bilo. Na glazbenom učili o Straussu, a jedan biser pitao: „To onaj što je dobio ime po sladoledu?“
Pala mi ta zgoda na pamet dok sam slušao hvalospjeve ‘crvendaća’ o Radi (ili Radetu?) Končaru. Uz uobičajen asortiman koji ide uz partizanske junake – tipa, sami golim rukama svladali sto fašista – ovog puta dobili smo i packu zbog nezahvalnosti. Kao, smeta nam on, ali nam ne smeta uspješna tvornica koja nosi njegovo ime, kao ni vlakovi proizvedeni u njoj. Iskreno, ne znam baš koliko vlakovi u Hrvatskoj nekome mogu biti reklama, ali dobro, to je neka druga priča. Recimo da su supersonični, savršeni kao i tvornica.
E, sad, nisam pametan, a pogotovo nisam stručnjak za to područje, ali sklon sam tezi kako bi tvornica jednako radila i da se drugačije zove. Malo mi je nategnuta teorija po kojoj za transformatore, veš-mašine i vlakove moramo zahvaliti Končaru. Ali, kao što rekoh, nisam pametan. Možda je stvarno sve do njega. Možda bi, da nije bilo njega, i danas prao veš ‘na ruke’.
U tom slučaju, moja isprika. I zahvala drugu mu Krašu. Da nije njega, ne bi danas bilo ni čokolade.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.