✍️ Ante JUKIĆ
Čim sam vidio da je Zlatko Dalić dobio novi posao, znao sam kakvi komentari njegovih ‘obožavatelja’ slijede. U njihovim bilježnicama odavno su zapisane sve mogućnosti, s pripadajućim obrazloženjima za degradiranje bivšeg izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. To vam izgleda otprilike ovako…
Ako ne dobije posao nakon odlaska s klupe reprezentacije, ide:
„To je dokaz njegove stručnosti, ne može raditi nigdje.“
Ako dobije posao na Bliskom Istoku, ide:
„To je dokaz njegove stručnosti, može raditi samo u egzotičnim državama.“
Ako je na novom poslu slabije plaćen nego što je bio u reprezentaciji, ide:
„To je to njegovo domoljublje, najviše novaca uzimao je od Hrvatske.“
Ako je na novom poslu bolje plaćen nego što je bio u reprezentaciji, ide:
„To samo dokazuje da mu je novac najvažniji. Prodao se, a stalno mu Hrvatska bila na ustima.“
Ova argumentacija samo je nastavak one koju smo imali dok je bio u reprezentaciji. To je onda išlo ovako…
Ako ostane na klupi, ide:
„Što se na makne već jednom? Privatizirao je reprezentaciju.“
Ako ode, ide:
„Stalno se zaklinje u Hrvatsku, a sad bježi.“
Ako ima veliku plaću, ide:
„Dobro je on naplatio to svoje domoljublje.“
Ako radi besplatno, ide:
„Čisti populizam i gluma.“
Tako vam to ide. Uglavnom, bilježnica je puna, sve je pokriveno, ništa vas ne smije uhvatiti nespremne. Tko želi, uvijek može naći način. I za ocrniti, i za pohvaliti, pitanje je samo kakve su vam namjere.
A činjenica su zapravo vrlo jednostavne. Zlatko Dalić je na klupi reprezentacije imao ‘siću’ od plaće. Prije nego dežurni moralisti i borci za malog čovjeka skoče na stražnje noge – kad kažem ‘siću’, mislim na relacije koje vrijede u tom svijetu. Naravno, za prosječnog Hrvata to su veliki iznosi.
Isto tako, činjenica je kako danas zemlje Bliskog Istoka plaćaju ogromne svote, i za igrače, i za trenere. Pa onda nije ni čudno što su bivšem hrvatskom izborniku dali toliku plaću. Njima nije toliko važno je li to Zlatko Dalić ili Pero Perić (ne mislim pritom na bivšeg Cibalijinog direktora, odmah da se ogradim), oni u njemu vide osvajača svjetskog srebra i bronce, a to ima itekakvu težinu.
Osim toga, Dalić se već dokazao u tom podneblju, tako da je ovo zapravo logičan slijed stvari. Ali, eto, sad ni to ne valja. Kad se pričalo o ponudama dok je još bio izbornik, dežurni moralisti to su ismijavali, ponude su bile lažne. Sad kad je našao angažman, prebacili su se na rezervne opcije.
Ne mora Zlatko Dalić svima biti simpatičan, taman posla. Imaš ga pravo i organski ne podnositi, i to je za čovjeka. Ali, onda to tako treba i reći. Svaki dan ponoviš kako ga ne voliš, i gotovo, bez potrebe za objašnjenjem. To je puno jednostavnije, ali i poštenije od ovog nabacivanja i traženja povoda za omalovažavanje i ruganje u svakom mogućem scenariju.
Konačno, ako se baš ni za što ne možeš uhvatiti, uvijek možeš reći da je licemjeran i nemoralan. Jer, eto, nitko drugi nije. Pogotovo nisu novinari.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.