Sedamnaesti lipnja 2000. godine jedan je od najznačajnijih dana vinkovačkog nogometa koji se organizirano uz bosutske obale igra više od stoljeća. Te subote Cibalia je premijerno iskoračila na europsku scenu, a ples kuglica u ždrijebu 1. kola danas ugašenog Intertoto kupa za protivnika joj je dodijelio beogradski Obilić.
Bila je to utakmica visokog rizika, smještena u vrlo zanimljiv povijesno-politički kontekst; u ratom teško razoreni grad stigao je klub koji je dvije godine ranije osvojio svoj prvi i jedini naslov državnog prvaka i koji je šest mjeseci ranije ostao bez predsjednika, ozloglašenog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, uspokojenog 15. siječnja 2000. godine s tri hica iz vatrenog oružja u predvorju beogradskog hotela Intercontinental. ”Đavo je kredom upisao bod…”, slikovito bi to opjevao Đorđe Balašević u svom Balkanskom tangu.
– Bila je to i utakmica velikog uloga. Pritisak je bio ogroman, kudikamo veći nego protiv Čelika, u onoj kvalifikacijskoj utakmici za ulazak u 1. jugo-ligu 1982. godine – prisjeća se Srećko Lušić koji je aktivno sudjelovao u oba povijesna ogleda; kao igrač protiv Čelika 1982. godine kada je vinkovački Dinamo ušao u 1. jugo-ligu, a protiv Obilića kao trener vinkovačkog kluba.
– Protiv Obilića nismo igrali samo za naše Vinkovce, nego za cijelu Hrvatsku. Ratne rane bile su još svježe, nismo smjeli pokleknuti pred klubom čovjeka koji je sijao smrt po našoj domovini. Pritisak je bio teško zamisliv, a znate da imperativ nikad nije zahvalan suigrač. Međutim, izdignuli smo se iznad toga, odigrali jako dobru utakmicu i pobijedili 3:1 – dodaje Lušić, danas trener u školi nogometa zagrebačkog trećeligaša Trnja.
Tribine vinkovačkog stadiona bile su pune, u nezaboravnoj i neponovljivoj atmosferi Obilić je ”izgorio” u prvih 13 minuta, Ivan Bošnjak i Ivan Maroslavac donijeli su vinkovačkoj momčadi dvokorak prednosti. Situaciju je u 31. minuti malo zakomplicirao Jure Jurić, strijelac u najvažnijim Cibalijinim utakmicama u recentnoj povijesti. U finalu Kupa ’99. zabio je u Osijekovu, a godinu kasnije kontra Obilića u vlastitu mrežu. Također nakon kornera, ”s prve stative”…
– Srećom, nije jako naškodilo, jer Bartolović je u drugom poluvremenu zabio za 3:1 i solidan mir uoči beogradskog uzvrata tjedan dana kasnije – kaže Jure Jurić, neizostavan član udarne Cibalijine postave iz toga doba, možda nikad vinkovačkije družine u klupskoj povijesti; samo Osječanin Ilica Perić i Mladen Bartolović nisu bili ”domaći”, Bartol je to naknadno postao.
U žestokom beogradskom uzvratu (Velimir Grgić i Mladen Križanović završili su na hitnom prijamu Vojne medicinske akademije, prvi na šivanju glave, a drugi s potresom mozga) Obilić je u 16. minuti zabio za 1:0, a Dejan Pavličić pogotkom u 62. minuti dodatno je rastužio frišku Arkanovu udovicu (i klupsku predsjednicu nakon njegova smaknuća), folk-pjevačicu Svetlanu Ražnatović koja je, duboko dekoltirana, iz svečane lože svjedočila velikom vinkovačkom slavlju usred Beograda…
CIBALIA 3
OBILIĆ 1
VINKOVCI – Stadion HNK Cibalia. Gledatelja 9.000. Sudac: Bruno Couet. Pomoćnici: Christian Thoison i Patrick Reinbold (svi iz Francuske).
STRIJELCI: 1:0 – Bošnjak (10), 2:0 – Maroslavac (13), 2:1 – J. Jurić (31-ag), 3:1 – Bartolović (61).
CIBALIA: Perić, Andričević, Čutura (od 82. M. Jurić), Križanović, Leutar, Pernar, Maroslavac, J. Jurić (od 46. Tkalčević), Bošnjak, M. Meštrović (od 81. Pavličić), Bartolović. TRENER: Srećko Lušić.
OBILIĆ: Marković, Ocokoljić, Đorđević, Obradović, Vujačić (od 46. Milošević), Bojić, Teodorović (od 75. Milosavljević), Simonović, Zimonjić, Filipović, Branežac (od 90. Manojlović). TRENER: Zlatko Krmpotić.