SDP-ov kandidat za gradonačelnika Vinkovaca Davor Benić iskreno priznaje da nije netko tko redovito prati nogomet. No…
– Kao i svaki Vinkovčanin, ne mogu i ne želim zatvarati oči pred činjenicom da je HNK Cibalia mnogo više od nogometnog kluba. Ona je simbol našega grada; emocija, identitet i snaga koja nas povezuje, bez obzira na različite ukuse i interese – kaže Benić u uvodnim rečenicama.
U planovima koje predstavlja zajedno sa SDP-om, revitalizacija Cibalije zauzima posebno mjesto. Jer…
– Kada propada Cibalia, ne propada samo sportski kolektiv, propada dio Vinkovaca, dio nas samih. Zato želim jasno i odgovorno reći; Cibalia zaslužuje obnovu, sustavnu viziju i odgovorno upravljanje. Taj zadatak neće biti ni lak ni brz, jer treba prekinuti s desetljećima zanemarivanja, netransparentnosti i političkih podjela koje su naš grad držale u mjestu, a prenijele su se i u klub.
Benić dodaje ovo:
– Godinama se u Vinkovcima vodimo logikom tko ima, a tko nema „pravu“ stranačku iskaznicu. Tko pripada „kremi“, a tko je izvan nje. I to se prenosi i na naše mlade, na djecu koja treniraju, sanjaju i pokušavaju vlastitim trudom ostvariti svoje ciljeve, ali nailaze na prepreke koje nemaju veze niti s radom niti s talentom.
I ovo:
– Svi mi znamo da su se najveći uspjesi Cibalije otkako je hrvatske neovisnosti dogodili kad su momčad činili domaći dečki, Vinkovčani i mladići iz okolnih sela. Oni koji dres nose s ponosom i srcem. A danas? Danas naši najbolji juniori igraju za HNK Vukovar. Zašto? Zato što naš klub, a i njihov, ne poštuje vlastiti kadar niti mu pruža priliku.
Obnova Cibalije, naglašava sugovornik, počinje – s djecom…
– Koliko god to zvučalo kao fraza, djeca jesu temelj naše budućnosti. Grad treba u suradnji s klubom uspostaviti ozbiljnu, organiziranu i strateški vođenu školu nogometa. Imamo izniman potencijal, talentiranu djecu i urođenu ljubav prema sportu. No, taj se potencijal gubi već i prije kadetskog i juniorskog uzrasta, jer sustava jednostavno nema. Bolje upućeni znaju da u Cibalijinoj školi nogometa danas više od deset trenera radi po desetak različitih metoda, uz ni približno dovoljan broj terena za trening. Treninzi su neujednačeni, komunikacija među trenerima loša, a i sami treneri su potplaćeni. To nije škola nogometa, nego improvizacija.
I zato je nužno, naglašava Benić, „uvesti jedinstveni trenerski sustav, definiranu razvojnu strategiju, sustav mentorstva, kontinuirano stručno usavršavanje te sportske stipendije dodjeljivane po jasnim i transparentnim kriterijima, a ne temeljem poznanstava ili političkih veza”.
– Jer, sve dok talentirana djeca odlaze iz kluba frustrirana zato što nemaju „utjecajne“ roditelje koji im osiguravaju veću minutažu, ne možemo govoriti o ozbiljnom razvoju. Uprava kluba ne smije se više birati po stranačkom ključu. Cibaliji je potrebna stručna, poštena i nestranačka uprava, birana javno, odgovorno i prema stručnosti, a ne političkoj podobnosti. Takvi ljudi trebaju biti pošteno plaćeni, jer kvalitetan rad zaslužuje poštenu naknadu. Ali, jasno je i to, moraju biti odgovorni za rezultate.
Također…
– Cibalia treba snažnog partnera, strateškog investitora, ali ne pod svaku cijenu. Klub ne smije postati privatni eksperiment. Potrebno je pronaći pouzdanog partnera koji će ulagati u klub i zajednicu, uz očuvanje tradicije i interesa grada.
A još su potrebniji, podvlači SDP-ov kandidat za vinkovačkog gradonačelnika, „red, transparentnost i vjerodostojnost”…
– Bez toga nema ni sponzora, ni podrške gospodarstvenika. A volja za pomoći postoji, no mora postojati i povjerenje da će pomoć doći u prave ruke.
Benić u zaključku:
– Ovo nisu nikakve revolucionarne ideje. Svaki prosječno informiran građanin zna da je ovo put kojim klub može i mora krenuti. Pravo pitanje nije što, već tko; tko ima volju i sposobnost to provesti. I tko ima hrabrost prekinuti klijentelističke obrasce koji se godinama ponavljaju, a koji u zadnje vrijeme znaju dovesti do oružanih obračuna i propucavanja u sumraku grada. Odgovor je, kao i uvijek, na građanima Vinkovaca. Oni odlučujete hoće li Cibalia ponovno postati simbol grada kojim se ponosimo ili rana koju skrivamo.