PIŠE: Ante JUKIĆ
Evo nama toliko iščekivane subote i događaja koji će ući u povijest. Događaja kojeg možda ne bi ni bilo, barem na ovoj razini, da su se neke kockice posložile drugačije. Točnije, kvadratići…
Sjetimo se kako je cijela priča započela. Pešić je izvukao nekoliko sjajnih obrana, malo je pomogao i mađarski izbornik s nekim čudnim odlukama, i hrvatski rukometaši su s ivice poraza otišla u pobjedu koja je pokrenula euforiju. Poslije je pala i Francuska, ‘Ako ne znaš što je bilo’ vrtio se sa svih strana, a sve je kulminiralo dočekom na Trgu nakon povratka iz Norveške sa srebrom oko vrata. Nikako to nije sjelo ekstremno lijevoj našoj, mnoge njihove perjanice upregnule su se kako bi bacile sjenu na raspjevani Jelačić plac, pozivalo se na zabrane, ali bio je to autogol epskih razmjera. Popularnost pjesme i pjevača samo su rasli, i tako smo, eto, skoro pola godine nakon rukometnog, dočekali ludilo na n-tu.
Kad je postalo jasno da koncert ne mogu spriječiti, ‘crvendaći’ su se okrenuli drugim metodama. Počeli su isijavati zabrinutost zbog zdravlja, strah da bi se loše stvari na Hipodromu mogle dogoditi, stali su na stranu onih koji će tih dana morati raditi prekovremeno, a sve zbog njima toliko mrskih desničara, ognjištaraca, primitivaca i koga već ne. Čitamo ovih dana o crvenim meteoalarmima, no crveni su svoje alarme upalili već prije par tjedana. I upozoravaju na opasnost gdje god se okreneš.
Da, koncert sa sobom nosi i određenu dozu rizika i opasnosti. Bilo bi ga i s puno manjim brojem ljudi i po idealnom vremenu, a gdje neće kad govorimo o pola milijuna duša uslijed ovih vrućina. Po zakonu vjerojatnosti, i uz savršenu organizaciju i ponašanje posjetitelja, dogodit će se i ponešto loše. To već unaprijed možemo reći. No, je li to razlog zbog kojeg se koncert ne bi trebao održati? Naravno, nije. Po toj logici, svaki događaj s velikom posjetom trebalo bi zabraniti. Postoje službe koje će odraditi posao, za to su, uostalom, i plaćene, a dio rizika uvijek će postojati.
Vrijedi to kad se priča o zdravlju, prometu i svim ostalim ‘argumentima’ koji su ovih dana izneseni. Samo zato, budimo realni, što se dijelu Hrvatske ne sviđa ni pjevač, ni sve oko njega. Ne zato što su iskreno zabrinuti. Promatrajući njihov gnjev i očaj, stječe se dojam kako je koncert opasniji po njihovo, nego po zdravlje posjetitelja. Toliko teško dišu i toliko ih guši, nikako doći do zraka, a ni ova vrućina sigurno ne pomaže. Rekao bih kako su oni zapravo ti zbog čijeg zdravlja trebamo biti zabrinuti.
Zaista želim vjerovati kako će mediji doprinijeti smirivanju strasti za vrijeme trajanja i nakon koncerta, no sudeći po tome kako su odradili uvod, pomalo sam pesimističan. Tako da očekujem pažljivo evidentiranje svih možebitnih loših stvari i brojanje nesretnih slučajeva, kao u ‘ona’ vremena. Nadam se samo kako će biti dovoljno korektni, pa usporediti te brojke s onima koje Zagreb bilježi svakog dana, neovisno o tome održava li se nekakav koncert. Znaju se, naime, loše stvari u milijunskom gradu događati i običnim danima.
Kako god, iščekivanje je završilo. Koncert je pred vratima, pozornica je spremna. Svatko može o njemu misliti što hoće, no činjenica je kako se radi o nečemu posebnom. Danas smo svakodnevno bombardirani senzacionalističkim i bombastičnim naslovima. Stalno se događa nešto ‘nikad viđeno’ i ‘povijesno’, ali u ovom slučaju to nije pretjerivanje. Ovo je stvarno nešto posebno. Pola milijuna ljudi na koncertu u Hrvatskoj nikad nismo vidjeli, a pitanje je kad ćemo i hoćemo li uopće više ikad.
Svima bi nam valjda trebalo biti u interesu da to bude događaj o kojem će se pričati i pisati u pozitivnim tonovima, jer, na kraju krajeva, svi živimo u ovoj državi. I oni koji će ići, i oni koji neće. I oni koja ga gledaju s odobravanjem, i oni koji ga se groze. Također, neka svi koji mogu i zarade nešto, pa nema tu ništa loše. Zašto i to ne gledati kao jednu pozitivnu stvar ovog koncerta?
Eto, sretno svima! Osobno se nadam kako će sve proći u najboljem redu, no dojam je kako se neki upravo toga najviše boje…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.