PIŠE: Mladen KEVO
Kroz ovih skoro će tisuću i četiri stotine godina imala je Hrvatska i blistavih trenutaka. Kako je povijest zapisala Hrvati imali su Sabor (dakle svoj Parlament), onda dok su Englezi još bili divlja plemena Angla i Sasa koja su se međusobno trijebila. U ranom Srednjem vijeku, strani ljetopisci Hrvatsku zvali su `Državom gradova`. Tek što je Gutenberg izumio tiskarski stroj, tiskan je ‘Misal’ – prva hrvatska knjiga. Prema izumiteljskoj i znanstvenoj ingenioznosti Faust Vrančić bio je hrvatski Leonardo da Vinci…
Imala je Hrvatska Dubrovačku Republiku kao planetarnu priču o Slobodi i Demokraciji, o hrvatskom Gradu državi u rangu srednjovjekovne Atene, Gradu koji je odolio i Veneciji, i Osmanskom carstvu, imao prvu Karantenu i Ljekarnu u Evropi, čiji su brodovi plovili svim morima svijeta. Imala je Hrvatska Marulića, Gundulića, Držića, Boškovića, Zrinske Frankopane, Mažuranića, Strossmayera, Penkalu, Štampara i nobelovce Ružičku i Andrića, Teslu i Tita (`Blago zemlji što ga ima pamtit će se vjekovima`)… I Tuđmana!
U državi u kojoj danas vlakovi voze brzinom od 36 km na sat, zagrebački `Rade Končar` 1976. napravio je električnu tiristorsku lokomotivu koja je postizala tada svjetske brzine od 160 km na sat. U malom istarskom gradiću Buje tvrtka Digitron proizvela je prvi ručni kalkulator u Evropi i treći u svijetu. Autocestu Zagreb-Split od 400 km napravili smo za četiri godine, pet puta veća Rumunjska s tolikom dionicom mučila se 20 godina. Svo vrijeme trajala je mitska borba u hrvatskom nacionalnom biću…
Vodila se između: naprednjaštva i nazadnjaštva, progresa i regresa, prosvjećenosti i zatucanosti, tolerancije i zadrtosti, racionalnosti i iracionalnosti, činjenica i mitova, istinoljubivosti i lažomanije, poštenja i `snalaženja`, služenja i uzurpacije, stvaranja i otimačine, darivanja i krađe, civiliziranosti i siledžijstva, slušanja dok drugi govori i upadanja u riječ uz unošenje u lice, argumenata i toljage, poniznosti i linča, prošlosti i budućnosti. Stoljećima vojevala se nacionalna bitka `što i tko će prevladati`.
I uvijek kada bi hrvatski povjesničari analizirali sva ta stoljeća grčevitog držanja na rubu Zapadne civilizacije, koja je najbolje definirao Krleža rekavši o Hrvatima `Nikad Istok – Nikad dovoljno Zapad`, svi su oni isticali iste argumente zašto smo tu gdje jesmo i kako nikako da iskoračimo taj ključni civilizacijsko duhovni iskorak. Argumenti su im bili: `Da bi ostvarili svoje mogućnosti – Hrvatima nedostaje Država: ako/kad ju realiziraju, tad kad budemo svoji na svome, tad će sve biti u redu i kako treba`.
A onda je došao taj povijesni trenutak, došao je 30. svibnja 1990. koji je gromoglasno proglašen `ostvarenjem trinaeststoljetnog sna`. Nakon što je prvo razvrgla sve veze s bivšom Jugoslavijom, a potom obranjena – u Avnojskim granicama bivše Socijalističke Republike Hrvatske – godinu i pol kasnije država je i međunarodno priznata. Dalje, sve je trebalo ići samo od sebe; trideset pet godina poslije u Hrvatskoj je moralo teći med mlijeko. Umjesto tog Hrvatska je upravo uspostavljena kao Država krkana.
Krenimo sa stručnom definicijom. `Hrvatski enciklopedijski rječnik` u izdanju Novog Libera pod slovom K među inima sadrži i pojam `krkan` uz koji je navedeno sljedeće značenje, citiram: `sirov čovjek, divljak, primitivac, kulturno zaostao, sirovnjak, sirovina`, dok je odmah ispod za značenje pojma `krkati` navedeno `obilno i slasno jesti, teško konkretno jelo kao grah i druga jela koja se jedu žlicom, naklopiti se, naklopati se, praslavenski khrkati, bučno jesti, bugarski khrkam, češki krkati, kraj citata…
Dakle, kao što vidimo iz stručnih izvora krkanje i krkanluk prisutno je i kod drugih Slavenskih naroda, a u Hrvata nije od jučer, nego traje od naših doseljenja na ove prostore, negdje od 640. i prvog pisanog traga o dolasku pod zidine Salone. Nakon junačkog osvajanja rimskog grada na obalama Jadrana po logici stvari bilo je upriličeno prvo krkanje u Hrvata na ovim prostorima. I ono `Bogu dragom hvala` od tada traje u kontinuitetu, za samo 15 godina slavimo veliki jubilej `Četrnaest stoljeća krkanja u Hrvata`.
Postoji i točan dan kad je Hrvatska službeno uspostavljena kao Država krkana. To se dogodilo sinoć, u četvrtak navečer, 3. srpnja 2025. kad je hrvatski premijer Andrej Plenković došao na generalnu probu Marka Perkovića Thompsona, za koncert na zagrebačkom hipodromu, koji je u subotu navečer. Politička povijest svijeta to nije zabilježila; dolazak na generalnu probu nekog državnika. Ali, nekad mladi Kardeljevac, u strahu za sigurnost vlastite guzice sutra navečer – `došao na probu`. Da ne kažu da ga nije bilo.
Kako su izvijestili svi mediji na probu je došao ministar policije Božinović (bez djece), ministar branitelja Medved (bez djece) te Andrej Plenković s djecom. Nakon probe, Thompson je sišao s pozornice i osobno pozdravio goste, a uslijedilo je i zajedničko fotografiranje. Premijerova djeca dobila su autograme od pjevača, javlja Radio NU. AP-u je uručen novi Thompsonov album “Hodočasnik”, dok su ministri na dar dobili posebno izrađene medaljone – simboličan suvenir u znak sjećanja na ovaj veliki koncert. Slatko!
Dvomjesečna završna medijsko obavještajno politička operacija uspostave Hrvatske kao Države krkana ovim je dovršena. Njezina javna promocija bit će sutra. Ali, trenutak u kom šef Izvršne vlasti jedne EU članice ponizno čeka da se glavni hrvatski i najveći javni promotor Ustašluka te nametanja Endehazije i Crnokošuljaštva kao temeljne odrednice suvremenog hrvatskog identiteta – udostoji sići s probe, e, kako bi za potrebe AP-a njegova djeca `opalila` selfie s MPT – to je i kraj i dno. Dublje nema!
Kao na karnevalu Krnje `Državu su preuzeli Krkani`. Ne na tri dana, već do daljnjega. `Plenković otkrio tajnu svoje nevjerojatne transformacije: Plenković je s ovom juhom smršavio 15 kilograma, a mi imamo recept. Potpuno je izbacio slatkiše, a posebno je zavolio gazpacho – osvježavajuću hladnu juhu od povrća porijeklom iz Andaluzije. Izvor blizak premijeru otkrio je kako mu je upravo gazpacho postao omiljeno jelo, savršena je za vruće ljetne dane.`, piše, pogađate tko – `Večernji List`. MPT pa Gazpacho!?
Kako bi u antologijskoj pjesmi `Ne daj se Ines` rekao vječni Arsen Dedić, tako i ja `Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka`. Ali, ne o Ines nego o Koncertu. Evo vam samo vrh te sante leda. U onim ograđenim poljima za posjetitelje na hipodromu ima 280 tisuća mjesta. Gdje će ostalih 200.000?! Poznajete li ijednu grupu ili glazbenu zvijezdu kojoj je glavni manager bivši ravnatelj Policijske akademije? Ne poznajete? Ima jedan. Zdravko Barišić, glavni manager MPT. Kakve veze policija ima s glazbom?!
Ja znam, a vi se zapitajte. Znate li da postoji `Gostiona Čavoglave`? Gdje? U Čavoglavama? Ma ne. Na Bundeku? Pa kakve veze ima novozagrebački park s gostionom iz Čavogava? Bundek je preko puta hipodroma. Na hipodrom stižu svi hrvatski krkani. I oni će, što je sasvim savršeno logično, piti u bircu Čavoglave. Pa neće valjda ići u Gradsku kavanu? Što bi oni tamo radili, ni zalutat tamo ne bi uspjeli. OK. To razumijemo, ali ne možeš napisati kako su svi koji su došli na hipodrom baš `krkani`. Nisam to napisao.
Nisu svi. Možda ih nije ni polovina. Možda ih je svega četvrtina od ukupnog broja. Ali, su svi hrvatski krkani, koliko god ih ima, a ima ih bogme u zavidnom broju – na hipodromu. Točeno pivo od 0,5 litara, 7 eura. Deci bijelog vina 3,50 eura, Jana od pola litre 5 eura, Cedevita od 0,33 l 6 eura, Coca Cola od pola litre 6 eura, sendvič od šunke i sira 8 eura. Ma `davaj samo`, Ima se može se: ajmo, rođo moj rođeni – naiskap, pa ide tvoja runda. Za Dom i i Gemišt spremni: `kolko nas ima, jebote kolko nas ima`!
Država krkana realizirana je ovim mjerama. Zbog koncerta osnovan poseban stožer: bit će 6.523 policajaca, kojima na ispomoć dolaze policijski službenici iz 12 kontinentalnih PU + 4.993 redara + 70 vatrogasaca. Na Hipodromu će biti stacionirano 26 timova hitne medicinske pomoći, na Velesajmu Centar za hitne medicinske intervencije s 400 kreveta. Na Bundeku će biti spasioci, ronioci i policijska plovila. Iskopčava se Internet, pošta ne dostavlja pakete, blokira se Zagreb, služe se mise. Sve za naše krkane.
Nemojte slučajno pomislit kako sam protiv ovog koncerta. Naprotiv. Ne samo da sam zdušno bio “za”, već sam svojim `bočnim` ne baš bezutjecajnim kanalima značajno lobirao da se dernek ne cijepa na nekoliko manjih koncerata te da se sigurnosne mjere države dignu na najvišu, dosad nezapamćenu sigurnosnu razinu. Jer, vidjeti sve hrvatske krkane u isto vrijeme na istom mjestu je poput kave na Splitskoj rivi za koju kažu: `Ko to more platit`. Vama koji patite i trpite: ostanite svoji i strpljivi – stat ćemo ovom na kraj!
P. S. Koliko god nastojao anticipirati u kakvu zbilju jurimo – događaji me prestižu. U petak sam vam napisao, citiram: `Kao što u Marseju bijela francuska djevojka predvečer ne smije sama izići na ulicu tako neće smjeti ni u Zagrebu.` Samo 48 sati kasnije – Već se dogodilo! U Hrvatskoj to nije počelo nasrtajima predvečer na mlade djevojke nego je počelo nasrtajima predvečer na mladu policajku. Državljanin Maroka obrušio se na policijsku službenicu (32) u objektu Autobusnog kolodvora Zagreb i pritom joj nanio ozljede radi kojih je završila na sanaciji u KBC Sestre Milosrdnice. Pa kako je migrant i višestruki prijestupnik izgnan iz Njemačke i Danske mogao napasti policajku u Hrvatskoj? Mogao je jer mu je to omogućio njezin šef Ministar policije Božinović koji je odobrio njegov dolazak. I jer politički to omogućuje AP. Pa što ćemo s njihovom odgovornošću? Makar što, ne kvarite im raspoloženje, pa ljudi su na generalnoj probi… Više stranih državljana napalo i pokušalo silovati ženu tijekom pučke fešte, proslave Ivanje u buzetskom naselju Sveti Ivan Buzeta , piše Istarski.hr? Ma pusti to, daj nam `Hodočasnika`.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.