Drugačije mišljenje u našem društvu ima etiketu “opasnog”

Isti portal – jedan lijevom stranom, drugi strogo desno”, primijetio je svjetonazorsku orijentaciju naših kolumnista jedan od čitatelja/komentatora našega portala. Shvatili smo to kao kompliment. Budica se polako, ali sigurno etablirala kao medij koji nije isključiv i u kojem svatko može dobiti prostor, neovisno o tome s kojeg dijela političkog spektra dolazi.

Budica ne postoji da bi ikome podilazila, nego da bi zastupala vrijednosti uključivosti i slobodne misli. I od takve uređivačke koncepcije ne kanimo odusta(ja)ti.

Iako, zabrinjava da mnogi u Hrvatskoj ne razumiju smisao slobode govora smatrajući kako bi ona trebala biti određena nekim sudom i ograničena na samo dobronamjerni govor i onaj koji većina smatra poželjnim i dobrim. Ideja da se ljude šalje u zatvor zbog nepoželjnih oznaka ili pozdrava prihvaćena je u velikom dijelu našeg društva, a to znači da mnogi među nama nisu svjesni što sloboda govora znači.

Izborili smo se za demokraciju, dug je bio put do nje, no demokraciju kao uređenje slobode mišljenja i izbora suštinski ne samo da ne razumijemo nego i ne prihvaćamo. Zašto? Zato što demokracija podrazumijeva da pravo na slobodu mišljenja imam ja, ali i onaj koji misli drugačije od mene. Dapače, sasvim opozitno. Ono što bismo željeli jest opasna autokracija koja podrazumijeva jednu, univerzalnu istinu. To može biti samo Bog, tko u njega vjeruje, a opet – ne vjeruju svi.

Naš kolumnist Mladen Kevo izložen je žestokim uvredama zbog VLASTITOG stava iznesenog o Marku Perkoviću Thompsonu. Loše je u komentarima čitatelja prošao i naš drugi kolumnist Ante Jukić – koji, nota bene, zastupa suprotne vrijednosti od Kevinih – čija ironija mnogima nije razumljiva. No, smatram kako su obojica izuzetno hrabri ljudi koji čvrsto – imenom, prezimenom i OIB-om – stoje iza vlastitih stavova. A to treba cijeniti. 

Ne slažem se s onim što govoriš, ali branit ću do smrti tvoje pravo da to kažeš“, poručila je Beatrice Evelyn Hall.

Drugačije mišljenje u našem društvu dobiva etiketu “opasnog”, a fenomen je da etiketu “opasnog razmišljanja” imaju i lijevi i desni. Opasno je da takvu poruku šalju i intelektualne elite umjesto da se pozabave povijesnom, sociološkom i političkom edukacijom društva. Da se razumijemo, neka razmišljanja i jesu opasna i u povijesnim, društvenim i ekonomskim okolnostima mogu rezultirati paklom. Svjedočili smo i svjedočimo tome svakodnevno. No, je li to razlog za “ubijanje suštine demokracije” i kamo zapravo želimo doći?

Smatramo slobodu misli, govora i pisane riječi istinskom vrednotom za koju se isplati boriti. To ćemo, ponavljamo, činiti i ubuduće. Jer, ljudi će najbolje razlikovati istinu od obmane ako imaju priliku čuti/pročitati niz različitih mišljenja. Zato je potrebno, pa i nužno, omogućiti sukob mišljenja. Pa neka se različita uvjerenja sukobljavaju na slobodnom tržištu ideja.

Što u Hrvatskoj danas uopće podrazumijeva građanska aktivnost i sloboda mišljenja? Osim tajnog glasanja na izborima? Upitajte se, kada i gdje ste posljednji puta jasno i bez straha (iz)rekli ono što mislite?

Citirat ćemo pisca Neila Gaimana:

Ako ne braniš slobodu govora za ideje koje ne voliš, kad dođu po ideje koje voliš već si izgubio.”

Zaključno; Budica nikad neće odstupiti od obrane slobode mišljenja, govora i pisane riječi. Koja, upamtite, ne štiti govor koji volite, ona štiti govor koji prezirete.