PIŠE: Vladimir Rubić
Država nam je postala centralizirana (nalik na komunizam), to već odavno znamo. Da županije nemaju, svoju slobodu, već moraju djelovati kako vrh kaže – i to nam je jasno. Oni “gore” su pametni, a “dolje” rade poslušne budale. Kako drukčije rezonirati zadnjih dana TV prijenos završnog saziva jubilarnog desetog saziva Sabora Lijepe nam naše?
Dosadašnji zastupnici odoše u povijest, uz konstataciju da su se i ovi naučili dobro svađati. Rezultat(e) ćemo vidjeti. Otužno mi je bilo nedavno gledati istupe dvojice slavonskih zastupnika. Braneći riječi svog pretpostavljenog vođe kako u najnovijoj načetoj aferi nisu trošeni novci EU, već HRVATSKI.
Dakle, HR novce možemo trošiti bez kontrole, a EU ne. Ova dva slavonska zastupnika, Bolek i Lolek, nisu smjeli izustiti niti jednu svoju riječ pred kamerama, već su recitirali naučenu pjesmicu iz kajdanke AP-a.
U ljudskoj prirodi je da dugogodišnjem vladanju određenim, pa i političkim, resursima prije ili kasnije dođe kraj. Posljednjih mjeseci svjedočimo raznoraznim štrajkovima, natezanjima, obećanjima, prijetnjama… Premijer je konačno odriješio kesu, no tko postavlja se pitanje odakle će se taj novac dijeliti? Obećane plaće su, kako mnogi analitičari glasno razmišljaju, bez proračunskog osnova. To nije hrvatska realnost.
Napravljen je disbalans između plaća REALNOG sektora i 244 tisuće državnih službenika. Po novim koeficijentima službenik sa SSS u državnim institucijama imat će plaću oko 1.200 EURA NETO, s višom i visokom stručnom spremom znatno više (naravno, neovisno o tome jesu li im diplome masne od banjalučkog bureka ili ne).
Da je ovim povećanjem troškova plaća išlo i povećanje racionalnosti rada (smanjenje broja djelatnika, čak i do 50%!) u javnim ustanovama, čovjek bi još i povjerovao u neku realnost troškova. Ovako, čeka nas dubioza. I crna prognoza.
Nitko od moćnika ne razmišlja o tome kako napraviti balans između proizvodnog – koji donosi dobit koju onda možeš dijeliti – i društvenog (rasipništva). Nitko se od političara nije sjetio smanjiti doprinose i ostala davanja, koja su ENORMNA, za dobrobit društva u cjelini. To nikom nije palo na um, ali podjela nezarađenog novca – DA.
GOSPODO, rast plaća mora biti RAZVOJ! Tako bi trebala promišljati država. Imajte na umu da je europsko gospodarstvo u recesiji. Naravno da lažu kako jedino hrvatsko raste. Kako stimulirati da nam se vrate naši iz Irske i zaposle u realnom sektoru za 1.000 eura (i manje), kako bi državnim nametima pretrpanom javnom sektoru osigurali plaće veće od toga!?