PIŠE: Mirko Mrnarević
Umjesto uvoda, evo kratke poučne pričice:
~ SOKRAT NA TRŽNICI ~
Priča se kako je veliki filozof Sokrat volio šetati po atenskoj tržnici. Jednoga dana ondje ga susretne prijatelj.
– Kako to da se motaš po tržnici, a ne mariš za izloženu robu?
Sokrat odvrati:
– Volim dolaziti ovamo i otkriti koliko mi toga ne treba da bih bio sretan.
ŠTO JE UOPĆE DUHOVNI ŽIVOT?
Teško je definirati sam pojam. Pridjev ”duhovan” pojavljuje se u francuskom jeziku u 13. stoljeću, a dolazi od lat. ”spiritualis” kojim se želi reći da je nešto duhovnoga reda, da nadilazi materiju. U 16. stoljeću antropologija je promatrala čovjeka kao biće satkano od tijela (materije) i duše koja je besmrtna. Isto tako, u tom vremenu duša se odnosi na razum. Danas pojam ”duhovan čovjek” označava osobu koja prakticira duhovnu praksu (meditaciju ili molitvu) te osobu koja je mudra i razumna.
JE LI DUHOVNA PRAKSA (MEDITACIJA I MOLITVA) GUBLJENJE VREMENA?
U današnjem svijetu u kojem se cijeni novac, položaj i moć, u kojem sam samo JA bitan i u kojem nema srca, duhovni život je apsolutno gubljenje vremena. Govorimo o percepciji. Kakve koristi imam od toga? To je temeljno pitanje vremena. Korist. U tom konceptu duhovni život je potpuni besmisleni gubitak vremena.
Istovremeno, duhovnost kao gubljenje vremena je prekrasna definicija ozbiljnog duhovnog života. Moleći ili meditirajući pola sata ili sat dnevno imate osjećaj kao da ste izgubili vrijeme, jer niste radili ništa pametno, a istovremeno postajete cjelovitiji, ispunjeniji. To je ono što Vam donosi duhovni život. Ispunjenje iznutra.
POSTOJI LI GLAD ZA DUHOVNIM ŽIVOTOM?
Smatram da je to naša najveća potreba. Naša najdublja glad. Za ljubavlju, nježnošću, toplinom, mirom. Puninom. Mi smo duboko u sebi gladni duhovnog života, on nam fali. I tek kada ga pronađemo, imamo osjećaj: ”Hej, pa to sam tražio cijeli život”.
Prije izvjesnog vremena došla mi je jedna klijentica na psihoterapiju i na kraju razgovora smo zajedno molili i meditirali. Nju je toliko dotaknula zajednička molitva da je izišla iz svojih problema i rekla: ”Ovo mi je trebalo, iako imam sto problema, osjećam u sebi da je sve u redu”.
Dok se ne okrenemo duhovnoj praksi nedostaje nam jedan dio nas samih. To je onaj neodređeni osjećaj ”nešto mi nedostaje, ali ne znam što”.
ŠTO JE TO ZDRAV, A ŠTO NEZDRAV (BOLESTAN) DUHOVNI ŽIVOT?
Nezdrav ili bolestan duhovni život odvodi osobu od realiteta. Ona stvara jedan svoj fantazmatski život u kojem se gubi osjećaj za ljude (gubi se suosjećajnost), osoba misli da je posebno izabrana i da ju nitko ne razumije. Ima velike oscilacije emocija, od euforije do bijesa. To je neprirodna duhovnost. To su teške osobe. Nameću svoja uvjerenja drugima i to agresivno. Često imaju direktne poruke od božanstava. To su slučajevi (danas ih ima zabrinjavajuće mnogo) kada se ideja neke religije ili duhovne prakse nasloni na bolesni dio unutar osobe.
Zdrava duhovnost vodi prema realitetu. Sve više osoba postaje malo dijete koje se čudi ovome svijetu – od ljepote cvijeća do veličine zvijezda. Osoba se sve više vraća u sadašnji trenutak i vrlo je realna. Ima snažno suosjećanje za druge ljude. Svakodnevna, zdrava duhovnost vodi unutarnjem smirenju i radosti. Vodi Sokratovu shvaćanju o tome da mi za život zapravo vrlo malo treba.
KAKO VODITI DUHOVNI ŽIVOT?
Svaka osoba bira svoj način. Katolik, pravoslavac, protestant, ateist, agnostik. Bit duhovnog života jest da je on redovit (barem pola sata dnevno) i da on mijenja osobu. Ako svaki dan odvojite pola sata za duhovni život, osjećat ćete se drugačije. Prvo ćete sami primijetiti promjenu, a onda svi oko Vas. To je nalik treningu. Rezultati se postižu kontinuitetom, svaki dan. Zato duhovna praksa izgleda kao gubljenje vremena. Jer, budem i pospan, i živčan, i napet. I u tome jeste bit da i takav ulazim u svoju molitvu i meditaciju. I da iz nje izlazim drugačiji.
KAKO TO IZGLEDA PRAKTIČNO?
Poštujte svoju vjeru ili svoja uvjerenja i nađite vremena za sebe. Ako ste katolik, prakticirajte svoju osobnu molitvu i sakramente. Ako ste pravoslavac, isto tako. Ako ste protestant, čitajte Bibliju i meditirajte nad njom. Ako ste ateist, sjedite u miru i tišini pola sata i nemojte raditi ništa. I samo slušajte i gledajte sebe. To je zastrašujuće i vrlo teško. Kada sjednete u miru, sav vaš nemir izlazi van. Pustite ga neka divlja.
Kako ćete smiriti zamućenu vodu?
Tako da ju ne dirate. Sama će se smiriti.
Nedostaju nam ti trenuci samoće i mira.
KAKAV JE ODNOS PSIHOTERAPIJE I DUHOVNOG ŽIVOTA?
Budući da je oporavak osobe oporavak cijelog njezinog života, s pomacima u psihoterapiji dolazi do pojačanog duhovnog života. Osoba shvaća koliko je dragocjeno ujutro izmoliti krunicu. Ili čitati Bibliju. Ili, jednostavno, sjediti u tišini. To ubrzava proces oporavka.
Ne treba nam duhovni život dok je sve u redu. Ali, kada ostanemo bolesni, ili sami, ili bez posla, ili u životnoj krizi, percepcija se mijenja.
Želim Vam lijepe trenutke i širok osmijeh u Vašem duhovnom životu.