PIŠE: Ante JUKIĆ
Svako jutro dok šetam prema Zavodu i gledam te redove uhvatim se u razmišljanju. Da sam samo bio malo pametniji, da sam znao bolje predvidjeti budućnost, mogao sam i ja danas šišati ljude uzduž i poprijeko. Brijati također. Nekad su, naime, frizerski posao i sve u domeni ljepote bili gotovo isključivo ženska stvar, s obje strane stolice. Niti su se muškarci trgali za tim zanatom, niti su toliko pohodili salone.
Naravno, imali smo i prije i muške frizere i brijače, no to je više bio ritual za gospodu u godinama. Malo pročitati novine, čuti od majstora najnovije vijesti iz sporta i politike, suprotstaviti stavove. Izgled tu nije bio na prvom mjestu. Mi mlađi smo kod frizera išli samo ako nam nije imao tko aparatom prijeći preko glave ili eventualno staviti lonac i škarama odsjeći višak. Ali, brijanje? U salonu? Ljudi, nemojmo se šaliti.
Međutim, sve se danas izokrenulo naopako, pa tako i ovo. Saloni za muškarce niču kao pekare i kladionice zajedno, a redovi ispred njih duži nego za… Pa, za brijanje, oni su sad postali referentna točka za usporedbu. Termin čekaš kao kod zub.. , ups, doktora dentalne medicine, ekipa se skuplja već u zoru. I strpljivo i ponizno čeka otvaranje vrata, svatko, naravno, gledajući u svoj mobitel. A kad ih gledaš, nije ti uopće jasno zašto su došli, nema tu baš previše materijala.
Izgled tih salona ja posebna priča, ako ih se može uopće zvati salonima. Koliko vidim, preferiraju se ‘barberi’, ‘shopovi’ i razna druga čudna imena. Izvana izgledaju kao nekakvi restorani, atelijeri, sve nekakvi šankovi, skulpture, ne bi čovjek nikad pogodio što se tu uopće radi. A radi se očito svašta i puno, jer seanse traju dugo, niti jedna dlačica ne prepušta se slučaju. I što je najbolje, cijena je simbolična. Ovo je jedna od rijetkih sfera života u kojoj nije bilo poskupljenja. Nekad 20 kuna, danas 20 eura.
Što reći, ponovno se potvrđuje ona stara, ljudi će zadnji novčić iz džepa potrošiti na izgled, pa čak i žene. I onda dok gledaš te mlade muškarce u redovima za ‘barbera’, a s druge strane vidiš kako počinje Treći svjetski rat i slušaš o ponovnom uvođenju vojnog roka, i nisi baš previše optimističan. Ali, ‘ajde, barem će nam vojnici biti lijepo ošišani, obrijani i uređeni…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.