PIŠE: Ante JUKIĆ
Na spomen Alberta Einsteina, na pamet će nam prvo pasti teorija relativnosti (opa, je li nam to i stari dobri Albert teoretičar zavjere?) i složena fizika, no bavio se ovaj vrsni znanstvenik i drugim stvarima. Sudeći po razmišljanjima koje nam je ostavio u naslijeđe, posebno ga je kopkala ljudska glupost, kojoj je posvetio (barem) dvije sjajne izreke. Onu o beskonačnom svemiru i ljudskoj gluposti svi znamo, to je klasik, no za baciti nije ni ona druga.
U njoj Einstein kaže kako je definicija ljudske gluposti – neprestano raditi iste stvari, a očekivati drugačiji rezultat. Kad na ove njegove misli dodamo i općepoznate poslovice poput onih da ‘pametan čovjek uči na tuđim greškama, a glup na vlastitima’ i ‘tko se jednom opeče, puše i na hladno’, čovjek bi pomislio kako imamo sasvim dovoljno materijala za obranu od gluposti, no nekima očito nikad nije dovoljno. Neki ne uče ni na tuđim, ni, a to je najtragičnije, na vlastitim pogreškama.
Kako uopće komentirati ljude koji nakon toliko upozorenja i loših iskustava koji se šire međumrežjem lakomisleno podijele broj svog bankovnog računa s nekim nepoznatim čovjekom? Ili uplate nemali iznos na nepoznati račun? Zaista, što je i je li išta u glavi tim ljudima? I sad bi ga mi kao trebali žaliti?
‘Ajde, ako je to star i(li) bolestan čovjek, netko tko nije gledao svoju korist, nego je htio pomoći drugom, onda ti mora biti žao. Ima tu i ljudi koji nisu pretjerano imućni. Ali, kad se javi osoba u punoj snazi i svijesti, koja je lakomo htjela na brzinu nešto zaraditi, a na kraju ispala tako naivna? Možda sam bezosjećajan, ali takvih mi stvarno nije žao.
A što tek reći za one koji u špici sezone sjednu u fini restoran tik uz more s veličanstvenim pogledom na zalazak sunca, uživaju u ribi i probranim vinima, pa onda, nakon što sve to plate, ogorčeni uslikaju račun i stave ga na ‘fejs’? Svaka vam čast ljudi, nije vam dovoljno što ste naivni (znate što mislim kad kažem naivni), nego se time još morate pohvaliti. Što je najtragičnije, nekima nije ni prvi put. Ma nije čak ni bitno što i gdje se jelo i pilo, bitno je da svaki restoran/kafić ima cjenik na kojem su istaknute, ne bi čovjek rekao, cijene. A njih je, koliko god je to nekome izgleda teško, ipak lakše pročitati, nego račun fotografirati i tu fotografiju objaviti.
Takvih mi nije ni najmanje, ali baš ni najmanje žao. Posebno uzvišenih stranaca koji su nam ukazali čast dolaskom u našu ‘zaostalu i siromašnu’ državu, pa im mi ovako uzvratimo tu milost. Dragi moji (ovo bi bilo dobro prevesti na njemački i još pokoji jezik), čim se vi ‘muvate’ po inozemstvu i nekako završite u skupim restoranima, očito je da imate ‘perja’. Ako nemate i ako vam je to stvarno skupo, onda vas opet moram uputiti na taj famozni cjenik. Zna se što i gdje čovjek jede ako se samo želi najesti, a što i gdje ako želi potpuni ugođaj. Za ovo prvo sasvim su dovoljni pizza, ćevapi ili burek (čak i onaj s mesom), ali neki očito moraju sjesti u ‘fensi’ restoran na rivi i guštati u delikatesama s nogama u moru. Nema problema, ali to se, ljudi moji, dodatno naplaćuje.
Da me netko ne bi krivo shvatio, i ja mislim da neki ugostitelji stvarno pretjeruju s cijenama, no, legalist kakav jesam, više od svog mišljenja poštujem zakon, a u ovakvim slučajevima vrijedi jedan od najjačih. Zakon tržišta. Ako ima ljudi koji će to platiti (i poslije ljutito fotografirati račun), onda je vlasnik očito u pravu. Pokaže li se suprotno, da su mu cijene stvarno previsoke, on će to najbolje osjetiti na svojoj koži. Dakle, svakome po zaslugama, i ugostiteljima, i naivnim turistima.
Ima još jedna skupina u ovoj priči, oni su mi baš posebno iritantni. To su oni koji će bespogovorno stati na stranu svakog stranca koji pljuje po Hrvatskoj i pridružiti mu se u tim ‘hvalospjevima’. Mogao bih i o njima, ali o tome nekom drugom prilikom, oni zaslužuju poseban tekst.
Ovo je bilo posvećenima onima koji zaziru od Einsteina, misleći da on samo tupi o nekakvoj teško razumljivoj fizici. Vjerujte ljudi, nije tako, od čovjeka se stvarno može puno naučiti i o svakodnevnom životu.