Priču o transparentu, Vinkovačkim jesenima i prekršajnoj prijavi uglavnom znate, mogli ste pratiti na našoj Budici, a bome i na većini nacionalnih portala.
Ali, niti na jednom „neovisnom“, „slobodnom“ ili „neutralnom“ vinkovačkom glasilu, tek toliko da se zna.
Ako prethodnih par rečenica shvatimo kao UVOD u priču, nastavimo filmskom terminologijom, radnja se odvijala otprilike ovako…
POČETAK RADNJE
Transparent je postavljen na Termama tijekom Vinkovačkih jeseni 2023. godine.
ZAPLET
Policija ekspresno stiže, skida krpu i podnosi prekršajnu prijavu protiv izvršitelja akcije.
VRHUNAC
Sutkinja donosi oslobađajuću presudu pa murija koristi svoje pravo na žalbu. U potpisu žalbe je načelnik PP Vinkovci Davor Dežić, inače isti onaj koji je, u pratnji dva normalna policajca, osobno došao skinuti transparent s Termi.
Kakva čast, to vam dođe na isto kao da vam, recimo, direktor Vodovoda na kućnu adresu donese račun za vodu.
Načelniče Dežiću, nikad Vam to nisam rekao, ali počašćen sam tom Vašom gestom, sjajno Vas je bilo vidjeti onako bahatog, bezobraznog i uspuhanog, brojni očevici se kunu u majku da se tako niste znojili niti u slučaju Damira Dekanića pa čak ni Marija Banožića.
Načelnikovu žalbu možete pročitati na kraju teksta i ovim putem, bez ikakvog isforsiranog humora, izražavam divljenje na trudu i poznavanju materije, ovo kao da je pisao Ljubo Pavasović, a pomagao tandem Prodanović–Sloković.
RASPLET?
Dakle, slučaj je sada na Visokom prekršajnom sudu, vidjet ćemo što će odlučiti i, ako ćete mi vjerovati, potpuno mi je svejedno kakvu će presudu donijeti.
Samo, uvijek će mi smetati dvostruka mjerila i različita tumačenja zakona od slučaja do slučaja.
Na trenutak zamislite da su na zelenoj površini nepropisno parkirana dva automobila, stari Renault Captur đesme jebo i novi, bijesni Mercedes. Murija uredno izlazi na teren, na Reno kači kaznu k’o cenera na pevaljku, a Mercedes lagano obiđe, vlažnom maramicom obriše golublje govno sa šajbe i javi vlasniku da mu je auto na suncu, da ga preparkira u hlad.
Toga je uvijek bilo i uvijek će biti, to je i konju jasno, nema tu pretjeranog čuđenja, ali znači li to da na takve stvari trebamo šutjeti, spuštati glavu i poluglasno, da nas slučajno netko ne bi čuo, procijediti: „Jebiga, tako to mora biti?“
Iako mi proteklih 5-6 godina nisu bile baš najlakše u životu, borba ne prestaje, jer vidjeti moralne ništice u uniformama i odjelima kako se znoje zbog nekih akcija – nema cijene!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.