PIŠE: Mladen KEVO
Ovako to, Nježno Nedužno – prikazuje `Hrvatska Enciklopedija`: „Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država je koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije.
Proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine Slavko Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je vođa HSS-a Vladko Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik Ante Pavelić. NDH je obuhvaćala cijelu Bosnu i Hercegovinu, a granica prema Crnoj Gori formalno je bila određena u listopadu.
Pregovori oko granica s Italijom, koje je s hrvatske strane vodio isključivo Ante Pavelić, doveli su do potpisivanja Rimskih ugovora 18. V. 1941. Njima je na području sjevernoga Jadrana Italiji pripalo područje Sušaka i Čabra te svi otoci, osim Paga. Cijela obala od utoka Zrmanje u Novigradsko more do Splita, Boka kotorska, te svi otoci, osim Brača i Hvara, također su pripali Italiji… Rimski su ugovori izazvali ogorčenje među hrvatskim stanovništvom i bili su snažan udarac ustaškomu režimu.
Ustaška je ideologija željela NDH učiniti isključivom državom hrvatskoga naroda. Dio Srba u početku je želio surađivati s novim vlastima, ali je ubrzo došlo do isključenja Srba iz javnoga života te do progona i masovnih likvidacija srpskoga stanovništva. Ustaše su Srbe kao kolektivitet držali odgovornima za stradanja Hrvata u međuratnome razdoblju te su ih smatrali zaprekom u ostvarenju slobodne hrvatske države. Po uzoru na Treći Reich vlasti NDH prihvatile su nacionalsocijalistička rasna tumačenja.
Zbog toga su već potkraj travnja te tijekom svibnja i lipnja 1941. donijele niz rasnih zakonskih odredaba usmjerenih protiv Židova i Roma (najznačajnije su bile: Zakonska odredba o državljanstvu, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda, donesene 30. IV. 1941., te Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, donesena 4. VI. 1941). Potom su počele deportacije i likvidacije Židova i Roma, koji su zatvarani u logore.
U logore su zatvarani i Srbi, ali i Hrvati koji se nisu slagali s ustaškom politikom (komunisti, HSS-ovci i drugi). Najveći logor u NDH bio je Jasenovac. Ustaški zločini nad Srbima i drugima doveli su već u ljeto 1941. do rasplamsavanja ustanka, osobito na Kordunu i Banovini, u Lici i u Dalmatinskoj zagori. Njemački predstavnici u NDH, osobito vojni predstavnik general E. Glaise von Horstenau, od ljeta 1941. u izvješćima upozorava kako postupci ustaških vlasti izazivaju pobunu, koja šteti njemačkim interesima.
Potkraj 1942. godine Nijemci su preuzeli zapovjedništvo nad postrojbama Oružanih snaga NDH tijekom vojnih operacija…Naposljetku su tijekom 1943. i 1944. ustrojene tri hrvatske legionarske divizije u sklopu Wehrmachta. Razvoj ratnih prilika doveo je do sloma NDH početkom svibnja 1945. Državne ustanove djelovale su do 6. V., kada je počelo napuštanje Zagreba. Poglavnik Ante Pavelić napustio je Zagreb 6. V., već 8. V. bio je na austrijskoj granici, gdje je napustio suradnike i postrojbe u povlačenju.
Oružane snage i velik broj civilnih izbjeglica pokušali su u okrilju zapadnih saveznika pronaći spas pred nadirućim postrojbama Jugoslavenske armije (JA). Glavninu 15. V. 1945. kraj Bleiburga predstavnici britanske vojske prisilili su na predaju postrojbama JA. Mnoge zarobljene pripadnike HOS-a i civile pogubile su jugoslavenske snage odmah nakon predaje. Pavelić i neki dužnosnici NDH izbjegli su zarobljavanje i potonje izručenje jugoslavenskim vlastima te nastavili politički djelovati u izbjeglištvu.“
Rezime. I? Sve vam je jasno? Ali, zapravo vam ništa nije jasno! Ono, `ako je tako, čemu egzaltirana euforija na jednoj, a uzbuna i znak za opću opasnost na drugoj strani, čim se spomene Ustaše? Zbog ovog! Postoji Formula NDH. Ona glasi: 47.627+16.173+13.116+4.225+1.974 = 83.145. Toliki je broj ubijenih Srba, pa broj ubijenih Roma, pa broj ubijenih Židova, pa broj ubijenih Hrvata, pa ubijenih ostalih (1.128 Muslimana, 266 Slovenaca, 114 Čeha, 106 Slovaka…). Zadnji je broj ukupno ubijenih: 83.145.
To je `bilanca` najvećeg koncentracijskog logora u NDH, Jasenovca, bilo ih je još nekoliko desetaka. Ono što dična Hrvatska enciklopedija ne donosi, to je citat njemačkog generala E. Glaise von Horstenaua koji je, nakon što ga je glavni koljač logora Maks Luburić ekskurzijski sproveo kroz Jasenovac, zapisao u memoarima kako je `brutalnost ubijanja u Jasenovcu šokantna` (u odnosu na nacistički tehnološko-industrijski pristup Holokaustu, u kom se zlato iz zubala pretopi u zlatne poluge, a kosa iskoristi za četke).
Danas je 85 godina od 10. travnja 1941., najtamnijeg i najsramotnijeg datuma u cjelokupnoj povijesti Hrvatskog naroda; dana kad je jedna skupina pogubljenih političkih razbojnika i ratnih zločinaca na čelu s Antom Pavelićem odlučila čitav jedan Narod utjerat na krivu stranu povijesti, na stranu rasnih zakona, ideologije krvi i tla, koncentracijskih logora, patnje i ubijanja. Nisu uspjeli jer im to nisu dopustili Hrvati; Partizani i Antifašisti! Fašizam maršira SAD-om. I opet Evropom. Opet i Hrvatskom. I – Opet neće proći!
Završno. A kad je riječ o najdražoj temi naših novokomponiranih Ustaša XXI. stoljeća, tzv `Odgovornosti Tita osobno`, o tom treba reći ovo. Hrvat Josip Broz punih 35 godina vladao je potpuno suvereno prostorom države od četvrt milijuna km2; Srbiju i Srbe bio je sveo tek na jednu od šest članica Federacije, čiju je moć bitno ograničio dvjema autonomnim pokrajinama. Titova `odgovornost` je u tome što je zabranio povratak Kralju u zemlju, te time de facto i de iure ukinuo i monarhijsko uređenje i srpsku dinastiju.
Ali, za ozbiljnu raspravu o Povijesti trebalo bi znati barem Abecedu Povijesti! Evo abecede o Titu. Nakon što je odbio rezoluciju Informbiroa, na Tita je, prema povjesničarima, bilo do 30 neuspješnih pokušaja atentata. Broz je nakon brojnih pokušaja atentata uputio i sam depešu Staljinu, u kojoj mu je poručio neka prestane slati agente da ga ubiju. Poruka je glasila: “Bit ću prisiljen poslati jednog čovjeka u Moskvu i neće biti potrebno slati drugog”, stoji navedeno u dokumentu, koji se nalazi u arhivu NKVD-a.
Nakon tog i sam Staljin je ustuknuo, novih pokušaja atentata nije bilo. Glede II. svjetskog rata i NDH – Titova `odgovornost` leži i u tome jer je dao uhititi, suditi i pogubiti Dražu Mihajlovića, a nije isti nalog izdao za Antu Pavelića. Jer, da je takav nalog Tito izdao svojim najbližim obavještajno-sigurnosnim operativcima, Hrvatima Stevi Krajačiću i Ivanu Miškoviću (onima koji su svemoćnog Aleksandra Rankovića `pojeli za doručak`) u tom slučaju kolokvijalno `deset Argentina Poglavnika ne bi spasilo`.
Poslali su istina pro forma u Argentinu nekog Crnogorca iz UDBA-e da nešto kao pokuša oko atentata, ali sve je to bilo toliko traljavo jer je prvobitno i bilo zamišljeno da završi neuspješno, ali da izgleda kao `i njega lovimo`. A Srbina Miloša Minića, koji je kao Javni tužitelj u ime FNRJ zatražio i dobio smrtnu presudu vješanjem četničkog generala i zapovjednika vojske u London odbjeglog kralja Petra Karađorđevića – ostavio je potom, da, kao ministar vanjskih poslova – dugi niz godina – Srbe podsjeća na to.
Titova `odgovornost` je i jer je dao nalog da se kao jedini od svih koncentracijskih logora u Evropi Jasenovac sruši (čuo sam preživjelog logoraša kako sa suzama u očima govori `ovo više nije logor, ovo sad izgleda kao park prirode`) i jer je iz svakodnevnog javnog života i komunikacije među ljudima tu temu bio isključio. Titova je `odgovornost` jer je koliko je bilo moguće zaštitio Hrvate od kolektivne odgovornosti za Pavelićevu NDH i jer je gradio Društvo bez mržnje – na pomirenju Hrvata i Srba.
Titova `odgovornost` leži i u tome što je Hrvatsku, pod Pavelićem raskomadanu između Nijemaca, Talijana i Mađara – ne samo oslobodio u cijelosti, nego joj, prvi put od vremena Kralja Petra Krešimira IV. (nakon kojeg se Hrvatska 800 godina samo smanjivala i stanjivala) – priključenjem Istre – povećao njezin teritorij, ustrojio ju u AVNOJ-evskim granicama, a Ustavom iz 1974. Hrvatskoj dao `pravo na Samoodređenje sve od Odcjepljenja`. Ostalo su lupetanja zadrtih tupana, koji će i danas `nešto slaviti`!
P. S. Titova SFRJ umrla je s njegovom smrću u svibnju 1980. godine, ali su on i Kardelj političkim vizijama ugrađenim u Ustav iz 1974. omogućili da Republike bivše Federacija voljom svojih građana jednog dana postanu samostalne države. I JEDINO na što se pozvala Badinterova komisija, odobravajući nam pravo na secesiju – bila je ta odredba Ustava SFRJ. Uslijedilo je Desetljeće Jugoslavije bez Tita, u kojem su nacionalističke elite, Milošević u Srbiji, Tuđman u Hrvatskoj, a Janša u Sloveniji, krenule u bjesomučno komadanje Federacije – pri čemu je naravno oblikovanje Memoranduma SANU bilo glavni okidač za ono što će uslijediti. Razlaz nije bio, prema civiliziranom Švedsko-Norveškom modelu iz 1905., miran – nego krvav, prema klasičnom modelu Krležine `Balkanske krčme` – a to samo iz jednog razloga; jer su u Srbiji i BiH sljedbenici Četništva i četničkog Pravoslavlja a u Hrvatskoj i BiH sljedbenici Ustašluka i ustaškog Katoličanstva – željeli nastaviti izmirivati `stare račune`. Kako je bilo 1989.-1991., tako je i danas. Tzv. Dvostrukim konotacijama Ustaških insignija – zdušno, Omogućuje AP.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.