Poštovani čitatelji, prije točno godinu dana rođena je Budica. Na to su vas danas svojim tekstovima već podsjetili Šinko, Mladen i Ante. Red je da i ja kao glavni urednik napišem poneki redak. Uzgred, dosad vam je Budica isporučila 2.997 tekstova, nerijetko danu nikako kraja. Al’ godina evo prođe…
Prije svega zahvala spomenutima koji su dali golem, ničim mjerljiv doprinos da Budica u samo godinu dana dosegne zavidnu relevantnost, postane medij kojemu (se) vjeruje(te).
Zahvalu zaslužuju i svi ostali koji su ugradili dio sebe u ovu priču; Vlado i Mirko sjajnim autorskim minijaturama doprinose kad i koliko stignu, Leo, Karlo i čika Tomo fotografijama nesebično oplemenjuju naše uratke, Boris iz pozadine vuče krucijalne poteze, oku nevidljive.
Hvala i onima koji su prošle godine u ovo vrijeme konkretno (o)stali uz/iza mene u trenutku kada sam bio ”u bunaru”. A nakon što sam potpuno trijezan i potpuno besplatno isporučio zlatnu koku Vinkulju Ničeu samo da skinem s vrata tog zabadača noževa u leđa i njegove histerične ispade čim se slovom spomenu Deks, Lukenda… Da ne nabrajam dalje. Uostalom, taj Sandokan i ne zaslužuje pažnju. Ali, kaznenu prijavu za crnu lovu – svakako.
Na kraju i najvažnije; hvala i Vama, cijenjeni čitatelji, što ste nas prepoznali, što nam vjerujete. I što ste danas čestitkama zatrpali naš poštanski sandučić, a napose srca. Vaša podrška znači, godi i obvezuje. I dalje ćemo biti tu za Vas, uvijek spremni na šalu. A na ozbiljan rad pogotovo.
U inat onima za koje smo orjunaši, kreteni, mrzitelji svega rvackog, djeca iz miješanog braka… Pogotovo u inat onima koji pajserom razvaljuju haube. Ostat ćemo isti, ne znamo drugačije. Živjeli!