Subotnjim treningom nogometaši Cibalije zaključili su prvu polovicu priprema. Težak rad, udarni ritam, bez popuštanja. A nakon jučerašnjeg posljednjeg trenerovog zvižduka – predah za team building, roštilj i kohezijsko druženje na vikendici pokraj Bosuta. Nedjelja je dan odmora, a za neke i dan za novinarski diktafon pred koji je bez zadrške stao Marin Grujević, ovoljetno pojačanje iz Opatije.
U uvodnim rečenicama priznaje da je odmah kliknuo s klubom, gradom i ekipom. I da je sretan je što je ovdje:
– Sve super, sve za pet. Radimo udarnički, punom parom. Prošao sam dosta toga u karijeri i mogu reći da se ovdje radi ozbiljno, svjesni smo što se od nas traži – poručio je novi čuvar Cibalijinog desnog boka, koji je prvi put zaplakao prije 33 godine u riječkom rodilištu.
U Vinkovcima se ne skriva ambicija. Predsjednik Mustapić je najavio – ide se na prvo mjesto. Grujević se ne skriva iza izgovora..
– Jest, pritisak postoji. Međutim, mi smo iskusna ekipa. Znamo ga nositi. Neće nam koljena klecati. Nismo se okupili da budemo treći. Iako, da je sve u pojačanjima, City bi svake godine bio prvak Europe. Moramo opravdati sve ovo. I uvjeren sam da hoćemo!
Pohvalio je atmosferu u svlačionici. Kaže, prošao je mnogo klubova, ali ovakvu klapu rijetko gdje je vidio. I doživio.
– Osjećam se kao da sam tu cijelo desetljeće, a ne tri tjedna. Dolazimo s osmijehom na trening, to puno govori. Sve ide lako kad su ljudi pravi, a okolina poticajna.
Brzo je osjetio i bilo grada. Vinkovci su ga, kaže, ugodno iznenadili.
– Mali Split, kad je u pitanju nogometna strast i ljubav prema klubu. Dovoljna je iskra da se zapali cijeli grad. Ljudi žive za klub. Pomažu i na stadionu, uredili su nam teretanu, to ne viđaš često. Osjećam odgovornost. Zadužili su me od prvog dana.
Život u manjoj sredini mu odgovara. Fokusiran je, koncentriran. Sve je na pet minuta, a glava je – konačno – samo u nogometu.
– U Rijeci sam, iskreno, imao prostora za neke distrakcije. Ovdje sam u spartanskom režimu. Trening, prehrana, regeneracija. Sve kako treba biti.
Cibalijina svlačionica ove sezone odiše iskustvom. Grujević vjeruje da je to prednost, ne teret.
– Boban ima 36, još nas je par iznad 30 ili oko 30; Kelić, Mišić, Žabec, Bubnjar, Pervan i ja. Lani sam s Opatijom s pet igrača 30+ bio u borbi za naslov. Godine nisu bitne, karakter jest. A karakter imamo.
Osvrnuo se i na trenera Čuljka s kojim ga veže prijateljstvo iz zajedničkih pulskih dana. No, jasno podcrtava – danas je Tomo trener, a on igrač.
– Na terenu nema bliskosti. Ne pijemo više kave. Zna se hijerarhija. Imam veliki respekt prema njemu. Unosi energiju, bistar je, zna što želi. Pokrenuo nas je. Usadio pripadnost klubu, gradu, svlačionici. Čak i ako nekad ne odigramo savršeno, krvavih koljena ćemo izlaziti s terena.
U ligi vidi mnogo izazova. Favoriti su poznati, ali tablica će, smatra, biti gusta. Sve je to, slikovito kaže, “u pet dekagrama”.
– Rudeš je ambiciozan, BSK nezgodan, Orijent i Opatija pogotovo, Sesvete stalno pri vrhu. Karlovac i Hrvace su novi, ali opasni. Treba proći i Zmijavce… Bit će gužve. Ali, ja vjerujem. Vjerujem u šampionsku feštu u pješačkoj zoni!
Početak će, naglašava, biti važan. Ritam odmah brutalan:
– Hrvace vani, pa doma s Rudešom, onda slavonski derbi u Bijelom Brdu, pa Opatija. Dvije van nakon toga. Minsko polje. Ali, na kraju priče, moraš igrati sa svima. Početak nije presudan, no jako je važan. Kad kreneš dobro, sve ide lakše. Znam iz iskustva, prošao sam to prošle sezone s Opatijom.
Zaključuje bez sumnje i s puno vjere. Srčano, kako se to u Vinkovcima cijeni:
– Učinit ćemo sve da budemo pravi. I bit ćemo. Samo daj Bože zdravlja!