PIŠE: Ante JUKIĆ
Ako niste znali, danas se obilježava Svjetski dan baka i djedova, 2021. godine proglasio ga je papa Franjo. Ovaj spomendan obilježava se četvrte nedjelje u srpnju i to ne slučajno. Ta nedjelja, naime, uvijek ‘pada’ oko svetih Ane i Joakima, koji su bili Isusovi baka i djed. Zanimljivo, današnje evanđelje na neki je način rođendan ‘Očenaša’, molitve neraskidivo vezane s našima bakama i djedovima. Ili, ‘ajde, budimo do kraja iskreni, više bakama. One su te koje su uglavnom bile zadužene za uvođenje unuka u svijet molitve, djedovi su ipak imali neku drugu ulogu.
‘Očenaš’ je vjerojatno najpoznatija kršćanska molitva. Zapravo, ona je na neki način izašla iz religijskih okvira i postala dio svakodnevice. Često je izgovaraju i oni koji se ne smatraju vjernicima, dok je kršćani nerijetko znaju recitirati, bez previše razmišljanja o njezinom smislu. A on je, gledano teološki, itekako dubok.
‘Očenaš’ nas uči o Kraljevstvu nebeskom, ovom na Zemlji, ali i onom koje tek treba doći. Naglašava vrijednost kruha svagdašnjeg, te, naposljetku, donosi dvije važne smjernice za svakog kršćanina. To su poštivanje volje Božje, te opraštanje bližnjem, kako bi i nama jednog dana bilo oprošteno.
Nakon što je učenike naučio moliti ‘Očenaš’, Krist im je ispričao prispodobu o važnosti pomaganja bližnjem…
„Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.
I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.
A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“
Mogli bi reći kako je Gospodin u ovoj prispodobi nastupio s određenom dozom humora. I ne prvi puta, Krist se često znao koristiti sarkazmom i ironijom kako bi prenio svoju poruku. Po njemu, ako već ne želimo pomoći bližnjemu iz milosti i ljubavi, onda bi to barem trebali učiniti zbog sebe, da nam prestane dosađivati. Isto tako, Isus naglašava važnost molitve, pa čak i do granice dosađivanja, te na kraju poentira usporedbom ove naše zemaljske, i ljubavi Božje. Ako mi, iako zli, znamo dobrim darovima darivati svoju djecu, koliko će tek Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji Ga zamole?
Gospodin je u današnjem evanđelju svojim učenicima poslao neke važne poruke. Riječima ovog vremena, snažne poruke koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Poučio ih je kako treba moliti, a se molitve ne pretvore u isprazno nabrajanje i blebetanje. Pomalo paradoksalno, ‘Očenaš’ se danas dobrim dijelom pretvorio u ono što je svojedobno trebao iskorijeniti, što je nešto o čemu vrijedi razmisliti. Ova molitva nikad ne smije biti taksativno nabrajanje, nego prije svega iskaz povjerenja u Boga i njegovu volju. To je ono što teško prihvaćamo, svi se kršćani deklarativno uzdaju u Gospodina, ali bi nekako više voljeli da bude volja njihova.
Druga poruka odnosi se na važnost molitve. Vjernik treba biti ustrajan, pa i onda kad se čini kako njegova molitva nailazi na zid. „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“, kaže Krist.
Konačno, kad smo već sami tako uporni u traženju nečega za sebe, tako bi trebali imati razumijevanje i kad bližnji nešto traži od nas. Kako je Isus rekao u prispodobi, uvijek pomozi onome tko ti pokuca na vrata! Pa ako i ne zbog njega samog, onda zbog sebe. I to se računa…