NAPOMENA: za razumijevanje slova koja slijede, dobro bi bilo pročitati tekst koji je dostupan OVDJE. Nije nužno, ali je poželjno, kao recimo da pogledate Kum 1 prije uživanja u Kumu 2.
Prije točno 50 dana poslao sam mail s ponekim upitom glavnim likovima iz gornje priče, redom:
Ivan Bosančić
Hrvoje Niče
Zoran Tomić
HNK Cibalia
Vlatka Klišanin
Cestorad
Cvjećarstvo
Slavonija Bus
Prvi dan nije bilo odgovora.
Drugi isto.
Treći također štani…
Osjećao sam se kao klinac koji pozove čitav razred na rođendan, ali mu nitko, baš nitko, ne dođe.
Deseti dan bih bio sretan da mi je netko poslao barem automatski odgovor: Vaš upit je zaprimljen, srdačan pozdrav…, ali ni to.
E sad, to što mene ne doživljavaju i ne bi bio neki problem, navikne se čovjek, problem je što se ovdje radi uglavnom o gradskom novcu, zajedničkom novcu… NAŠEM NOVCU, a tu bi se netko trebao očitovati!
Ako ću biti potpuno iskren, ipak je jedna neobična poruka sletjela na zaslon mog vremešnog Samsunga.
Kažu da su ljudi koji psuju inteligentniji od drugih, po ovom SMS-u rekao bih da je Zoran Tomić natprosječno inteligentan.
I to je to, na tome je ostalo, nikakav konkretan odgovor na konkretna pitanja, niti od Tomića, niti od bilo koga drugog.
S obzirom na to da mi nitko ne želi dati nikakve podatke o financijskim akrobacijama, ostaje mi samo upotrijebiti maštu, a znate da smo mi Vinkovčani prvaci Europe u maštanju.
Najskuplji reflektori na svijetu
Prva misao koja mi je sinula da netko jako blizak klubu možda gradi apartmane na moru pa mu je zafalilo novca, a Ciba nikada ne razočara kad joj treba oderati još to malo kože s leđa i bacit je još dublje u dužničko ropstvo, uvijek je na raspolaganju.
A opet, možda nekom niče kuća na, recimo, Kanovcima i tu dobro dođe neka pinka sa strane, pogotovo ako taj novac ne prijaviš i ne platiš porez.
To ja samo ovako napamet govorim, ne shvaćajte me preozbiljno.
Nimalo umoran od nastojanja da simpatizeri Cibalije dobiju uvid u šibicarsku taktiku ljudskih nula koji odlučuju o sudbini kluba i uz čije će se vodstvo Ciba, umjesto u 1. ligu, plasirati u polufinale Kupa ugašenih klubova u kojem se još natječu Kamen Ingrad, TŠK Topolovac i Pazinka, izvukoh neke natuknice oko kojih se može u budućnosti složiti pristojna knjiga, kolumna ili kaznena prijava.
U Cibaliju je posljednjih 14 mjeseci ulupano oko 16 milijuna kuna (!?!) ili ako hoćete u okupatorskoj valuti, oko 2,1 milijun eura (800 tisuća dokapitalizacija, 380 tisuća početkom 2024. godine, 380 tisuća početkom 2025. godine i 530 tisuća prije nekoliko dana), a posebno je zanimljiv ovaj posljednji iznos koji je namijenjen za osposobljavanje reflektora, brojače ulaznica, VAR sobu ili u prijevodu, ispunjavanju uvjeta za dobivanje licencije za elitni rang hrvatskog nogometa.
U jednom od idućih tekstova ćemo vas podsjetiti na to kako smo reflektore na vinkovačkom stadionu već platili DVA PUTA (!?!), ovo će biti treće ulaganje u njih.
Kad ih budemo plaćali sedmi put, postat će mi već malo sumnjivo.
A znate li podatak da smo brojače ulaznica svojevremeno platili 770.000 kuna, a sad ih izgleda radimo ponovno. Tek drugi put.
VAR sobu nikad nismo imali, mišljenja sam da tu neće biti problema, svaka je prostorija na stadionu pogodna za VARanje.
Bit će zanimljivo pratiti te natječaje, „javne pozive“, nabave i „najbolje ponude“, pogotovo firme i pojedince koji će odrađivati poslove, sve ukazuje na to da će biti pošteno i moralno.
Uza sve ububane novce, vrijedi podsjetiti da je dug HNK Cibalia i dalje oko milijun eura, a tu nemojte ubrojiti sumnjive pozajmice raznih vodoprivreda, slavonijabuseva i cvjećarstava za koje znaju samo odabrani i za koje očito nikada nećemo dobiti objašnjenje.
Ako nakon svega pročitanog pomislite da se tu ne zna ‘ko pije, a ‘ko plaća, niste u pravu, sve je jasno:
ONI piju, MI plaćamo.
Epilog
Mladi inspektor, netom pristigao s akademije, čist, pravedan, pun snova, kuca na vrata načelnika PU…
– Naprijed! – prozbori šef policije, kao da je čitav život vježbao samo to.
– Načelniče, čitam malo ove tekstove o Cibaliji, da je samo djelić od toga istina, ima elemenata za napuniti pola Istražnog u Osijeku. Šta se tamo radi već desetljećima, to je žešći kriminal! Pogledajte samo ovo; kad su Bosančić i Niče dogovarali…
– DOSTA!!! – zagrmi veliki gazda, skočivši sa stolice; – Imaš li ti, mali, zadatak koji sam ti dao?
Inspektor, vidno iznenađen, promuca
– Im… Imam.
Načelnik, manirom zadnjeg klošara sa štajge, otme mu fascikl iz ruku, nagne glavu lagano ulijevo, misleći valjda da će tako njegove riječi dobiti na težini i procijedi kroz žućkaste, nikotinom obojane zube.
– Onda radi što sam ti rekao; vitlaj navijače, pakiraj im, izmišljaj, laži, prijeti i trudi se da ih što više dobije zabranu! A ovo prepusti meni, to ću osobno ja odraditi.
Mladi policajac, izlazivši iz ureda, zaokupljen svojim mislima, nije mogao vidjeti kako načelnik prilazi ogromnom ormaru, otvora najnižu ladicu, podiže prašnjave spise na kojima piše Ne dirati! i gura crveni fascikl na dno.
Na dno dna.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.