PIŠE: Ante JUKIĆ
S blagdanom Cvjetnice, Nedjelje Muke Gospodnje, ulazimo u Veliki tjedan, najvažniji i najsvetiji dio godine u katoličkom kalendaru. Sva bit vjere sadržana je u njemu. Od zemaljskih počasti, preko patnje i muke, do konačne pobjede.
Krist čovjek je prilikom ulaska u Jeruzalem doživio vrhunac svog ovozemaljskog života. Svojim javnim djelovanjem Gospodin je privukao mnoge ljude, stekao brojne sljedbenike. No, većinu njih ‘kupila’ su njegova čuda i zanimljive pripovijetke. Možemo reći, za njih je on bio zvijezda koja je pružala spektakl, bilo im je zanimljivo u njegovu društvu. A i smatrali su ga za onoga, koji bi ih mogao povesti u borbu protiv Rimljana.
I zato su ga u Jeruzalemu dočekali sa svim počastima, mašući maslinovim grančicama i nazivajući ga kraljem. Iako je Krist u svojim propovijedima uvijek pokazivao na Oca i dao do znanja kako njegovo Kraljevstvo nije od ovog svijeta, te kako put do njega često zahtijeva patnju, ljudi su taj dio gurnuli u stranu. Razumljivo, jer ta priča nije uhu ugodna. Pa su mu onda, shvativši kako Krist neće ispuniti njihove želje, preko noći okrenuli ‘palac dolje’. Dojučerašnji kralj je izgubio svoj sjaj i postao nepoželjan. Čak su mu i neki iz najbližeg kruga okrenuli leđa.
Isus je na neki način proživio isto ono što i mnoge današnje ‘zvijezde’. Političari, umjetnici, sportaši, često i mi ‘obični’ ljudi. Danas si na vrhuncu slave, a već sutra te gaze i valjaju po blatu. Znamo kako to ide, u jednom trenutku si kralj i legenda, u drugom, kad više nisi toliko zanimljiv i isplativ, gotovo te se nitko više i ne sjeća. Tako bi vjerojatno i sam Krist prošao, Cvjetnica bi bila njegov silazak s trona i povratak u anonimnost, da nema jednog velikog ‘ali’. On nije ovozemaljska zvijezda, Krist nije (samo) čovjek. Njegova slava ne blijedi i ne prolazi. Sve do slavodobitnog ulaska u Jeruzalem Krist je bio samo jedan od mnogih proroka. Karizmatik zanimljivih i mudrih poruka, intrigantnih razmišljanja, okrunjenih brojnim čudima koje je učinio. Bio je poseban, ali bilo je i drugih takvih prije njega. No, s onim što je uslijedilo nakon Cvjetnice, Krist je pokazao kako nije tek jedan u nizu. Nije kralj kojeg su ljudi očekivali, nego još i veći. Drugačiji kralj.
S današnjim danom počinje poslanje zbog kojeg je i sišao na Zemlju. Tek tad je u potpunosti svijetu pokazao svoju božansku narav i krenuo u borbu. Ne u borbu protiv Rimljana, ne u borbu protiv siromaštva, nepravde i korupcije. To su borbe ovoga svijeta, to može i netko drugi. Krist je krenuo u borbu za otkupljenje grijeha i spas čovjeka, a to može samo Bog. Koji se svijetu otkrio u Velikom tjednu, danas smo u njega zakoračili.