Smiješno mi je slušati kukanje zbog ovo malo snijega što je palo. Eeee, kad se samo sjetim onih divnih vremena, bilo ga je cijele zime. Po dva metra ga je znalo napadati, nisi vidio kuću preko puta. A opet nismo kukali zbog toga. Djeca su hrlila van na sanjkanje i grudanje, radosno su se igrala, nije im smetala hladnoća. Znala su se zabavljati bez mobitela i televizora, nisu bila kao ova danas.
Stariji su zajedno čistili snijeg i družili se, sve je bilo opuštenije. Susjedi su si međusobno pomagali, život je bio ljepši. Netko će reći da nismo imali kao danas, a ja kažem kako smo zapravo imali puno više. Bili smo ljudi.
Ne sviđa mi se ovaj snijeg, sav je nikakav. Mokar, težak i bljutav, kao i naša svakodnevica. Kad malo bolje razmislim, pao je samo kako bi skrenuo pozornost s pravih problema. Sad će svi pričati o njemu, dok će korupcija i kriminal pasti u drugi plan.
I snijeg je nekad bio bolji.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.