PIŠE: Ante JUKIĆ
Upitate li ljude za njihove želje, gotovo svi će istaknuti mir kao jednu od najvećih. Razumljivo, samo glup čovjek ne bi poželio mir. I Krist je često isticao vrijednost mira, uostalom, s ‘Mir vama’ je i pozdravljao svoje učenike kad im se ukazivao nakon uskrsnuća. Zato Isusove riječi u današnjem Evanđelju zvuče u najmanju ruku čudno, nije to nešto što ljudi očekuju, još manje žele čuti. Kaže Gospodin:
„Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“
Otkud sad to? Je li Krist kontradiktoran, posvađan sam sa sobom? ‘Ajde, ovo sa snahom i svekrvom je normalno, tu nije ništa sporno, mogao je eventualno još dodati punice. Ali, otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere? Priziva li to Isus sukobe u obitelji?
Naravno, nije riječ o tome, nije Krist promijenio svoj nauk. Kad On govori o miru, to je uvijek mir na onom svijetu. Vječni mir, onaj kojeg čovjek mora zaslužiti. Mir za kojeg se isplati boriti, što znači i podnositi žrtve na ovom svijetu. Isus nikad ljudima nije obećao lagodan idilični život lišen svih križeva. To je ono što bi svi voljeli, ali u Svetom pismu spomenuto nije. Štoviše, Krist govori o vječnoj borbi u ovom životu, kaže kako trebamo iskopati oko, odsjeći i ruke i noge ako nas sablažnjavaju. Jer, bolje nam je bez ruku i nogu zaslužiti Kraljevstvo nebesko, nego ‘čitavom’ biti osuđen na vječnu propast.
Riječi današnjeg Evanđelja dobra su poruka onima koji stalno uzdišu zbog ‘teških vremena u kojima živimo’, stalno iščekujući kad će im doći kraj. Na ovom svijetu neće – nikad. Sva vremena bila su teška, a čovjeku se ona u kojima on živi uvijek čine najtežima. Zbog toga ne vrijedi očajavati, nego se s time valja uhvatiti u koštac. Postaviti prioritete, odrediti vrijednosti za koje živimo.
Nije to lako, jer gotovo svaki dan stajat ćemo jedni drugima na žuljeve, dolaziti u sukobe. Odlično bi bilo svesti ih na najmanju moguću mjeru, a posebno u najužoj obitelji. Ipak, kad do njih dođe, čovjek uvijek na pameti treba imati ono što mu je najvažnije u životu. Roditelji, djeca ili bračni partner svakako su ta kategorija, ali ipak nisu sami vrh. Na sreću, u životu rijetko dolaze trenuci u kojima moramo birati između najbližih i Boga, no ako do njih ipak dođe, vjernik ne bi trebao dvoumiti. I to je Kristova današnja poruka. Svi ti ovozemaljski nemiri i ‘ratovi’ u kući, zalog su vječnog mira i spokoja.