PIŠE: Ante JUKIĆ
Kanio sam u ovom tekstu pisati o dva najeksponiranija predsjednička kandidata, ali nema to previše smisla. Dragan Primorac u ovoj je priči bitan kao i ja na Budici, sve se tu svodi na obračun premijera i predsjednika kojem svjedočimo praktički otkad je potonji uselio na Pantovčak. Nekad je taj odnos manje, nekad više zamoran, ali niti u jednom trenutku nije bio smiješan, koliko god se obojica možda trudili takvim ga učiniti. Iako, možda je stvarno do mene, dozvoljavam kako nemam toliko istančan smisao za humor, da bi me njihove pošalice i spuštanja jedno drugom oborile s nogu.
Premijer i predsjednik imaju podosta slične životne i političke puteve, pa je stvarno čudno što se sad odjednom baš toliko ne vole, što stalno jedan drugome moraju lupati ‘kontru’. Ponekad imaš osjećaj kako bi, da jedan kaže kako je riba meso, drugi rekao da nije, samo da se stvori nekakav konflikt. Koliko je tu do glume i igrokaza, a koliko su se stari prijatelji stvarno razišli, teško je procijeniti. No, jedno je sigurno. Žalosno je vidjeti kakav primjer daju dva vodeća političara u državi. Koliko su ozbiljni, možda nabolje govori i činjenica da Mr. Bean nosi pidžamu s njihovim likom.
Znam često čuti kako nam se premijer i predsjednik ponašaju kao mala djeca u vrtiću. Ne bih se složio s time, puno oni još griza moraju pojesti kako bi došli na tu razinu. Nekad, dok ih gledam i slušam, imam osjećaj kako će se svaki čas pojaviti teta, povući ih za zulufe i poslati na spavanje bez ručka, no tete nema i nema. Postoje doduše još neki koji bi mogli ovaj dvojac poslati u kut, ali oni nisu previše zainteresirani kad se za to ukaže prilika. Ili ih jednostavno žele na ovim funkcijama, postoji i ta opcija.
Očito se ovaj dvojac bez kormilara vodi primjerima oko sebe. Jedan od trenutno najeksponiranijih predsjednika svijeta je komičar, a i mi smo svojedobno imali jednog koji je pričao viceve. Ruku na srce, loše, ali to je već neka druga tema. Vidjeli nam, dakle, premijer i predsjednik, da humor prolazi u politici, pa se i oni ukrcali na taj brod. Međutim, ima jedan problem. Humor je ozbiljna stvar, nije se s time šaliti. Tanka je granica između biti smiješan i ispasti smiješan. A to vas onda dovodi u opasnost da postanete klauni. Iako, kako kaže moj prijatelj, nemaju se premijer i predsjednik razloga bojati toga. Kad bi se oni prijavili na audiciju za klaunove, bili bi odbijeni. S obrazloženjem da su – neozbiljni.