PIŠE: Mladen KEVO
Kada se jednom bude ispisivala politička povijest treće dekade ovog našeg prema svemu `ludog` Dvadeset prvog stoljeća posebno istaknuto mjesto zauzimati će kategorija međunarodnih strvinara koja je na krvi i suzama, patnji i razaranju Ukrajine gradila svoje lukrativne političke karijere. Jednom domaćem među njima pripadat će posebno mjesto. Selfi sa Zelenskim postao je najtraženija politička roba: ono, Volodimire, daj da nas `okinem` još jednom, molim te i s druge strane, da nam sunce u lice ne tuče.
To što se Zelenski nakon tog mora probiti živ do Kijeva, međunarodnim putešestvijama na kojima bi mu pozavidio i Tito kad je jedva živu glavu izvukao u proboju na Zelengoru, selfijaši puno ne mare. Dok je on bio odsutan u Ukrajini poginulo je još 500 vojnika i tko zna koliko civila, još je nekoliko energetskih objekata i stambenih zgrada sravnjeno sa zemljom jer Rusi jurišaju, pa jurišaju, pa još jurišaju. Domaćine medijskih seansi, za sve to baš briga: kamere su ih uhvatile u kadru s njim, imaju sliku s njim. Bingo!
Skup u Dubrovniku bio je treći sastanak iste balkanske ekipe: prvi u kolovozu 2022. u Ateni, drugi u veljači 2024. u Tirani. Kosovo, Crna Gora, Moldavija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Srbija, Bugarska, Grčka, Rumunjska, Turska… I Hrvatska. S izuzetkom Slovenije, Ukrajini `pomoć` nude oni koji ni sebi ne mogu i ne znaju pomoći: neuređene, zapuštene, visoko korumpirane zemlje, nesposobne sebe organizirati kao uređenu pravnu i demokratsku državu. Svejedno: `show must go on`!
Ali kako to zna ponekad biti: glavni glumac pretvorio se u epizodnog, dok je u zadnji tren pozvani statist javna `priča tjedna` summita u Dubrovniku. Svi pamte Dansku koja je ’92. postala prvak Evrope u nogometu, nakon što je kao rezerva upala namjesto zbog sankcija suspendirane tadašnje Jugoslavije. Na isti je način kao rezerva u Dubrovnik u zadnji tren doslovce upao Aleksandar Vučić. I sve pretvorio u `One Man Delija Show`, pred kamerama ostavljajući zabezeknutog AP-a, dok staje između njega i Zelenskog.
`Nikada srpska Glina i srpska Banija neće biti pod ustaškom vlašću`, grmio je Aleksandar Vučić, najbolji pripravnik četničkog vojvode Vojislava Šešelja i učenik koji je svog šefa, Tomislava Nikolića s umjetničkim nazivom `Toma Grobar` – debelo nadmašio. Vučić to nije govorio ni 1990. niti 1991. godine. Vučić je to u Glini ratno huškački galamio 1995. godine!? Iza skupa u Dubrovnika vuku se dugi politički repovi: tužni i ružni i vrlo uzburkani. Pozvali srpskog predsjednika, a nisu hrvatskog. Čak i za ljude nižih kriterija – neprihvatljivo.
Inače, ovakve skupove po Hotelima nazvali su jednom nedužnom formulacijom – `Kongresni turizam`. Pod to možete podvesti puno tog, čak i Skup bossova mafije. Ono, sastali se `poslovni ljudi` – jer oni sebe smatraju takvima. Oni su, naime, inače takvi, poslovni, čak i kad u znak odmazde likvidiraju nečiju obitelj mirnim glasom kažu: `To je biznis, ništa osobno`. Možemo li onda očekivati skup poslovnih ljudi iz Zemunskog i Kavačkog klana sa svojim hrvatskim, balkanskim i evropskim poslovnim partnerima? Zašto ne?!
Zbog sramotne uloge crnogorskih vojnika i rezervista u velikosrpskoj agresiji na Jug Hrvatske i na grad Dubrovnik, na Cetinju je 1. veljače 1992. godine održan Skup koji je imao antiratni karakter. Grupa crnogorskih mladića toga dana je zapjevala “Sa Lovćena vila kliče – oprosti nam, Dubrovniče!”. Stihove je napisao Cetinjanin Marko Popović. Miting je prethodio prijevarnom Referendumu, kojim je 1. ožujka te godine Crna Gora ugurana u zajednicu sa Srbijom. Crnogorci su nam se službeno ispričali. Međutim…
Vrijeme je za novi stih: Velebitska vila kliče – Oprosti im Dubrovniče. Jer ovo što Premijer i Vlada, uz svesrdnu asistenciju Karamarkovog miljenika i kadra, sadašnjeg gradonačelnika Mate Frankovića, rade s Dubrovnikom i od Dubrovnika – daleko je više od politički neukusnog. Grad koji je stoljećima bio pojam Slobode i Republike pretvaraju u Bastion desnog Jednoumlja. Pjesnik Ivan Gundulić prevrće se u grobu, ali tko mu je za to kriv kad `ne razumije potrebe (n)ovog vremena`. Razvijamo `kongresni turizam`.
Na koncertu povodom Dana branitelja Dubrovnika nastupa Thompson. Gradonačelnik Franković podičio se time kako je `on osobno to uglavio s Thompsonovim managerom`? Kakva `Oda slobodi` i `Sva srebra sva zlata svi ljudski životi`; već raspali gromko `Za Dom Spremni – Jasenovac i Gradiška Stara`. Vremena koncerata diva iz Milanske skale su prošlost. Nudi se nova politička `diva` – Georgia Meloni iz `Braće Italije`. Treći put zaredom u Dubrovniku skup je ECR-a. Dvaput je dvaput. Ali, Triput je triput!
A, `domaće je domaće`. Ništa bez ljutog domaćeg kotlića; recept je Hadezeov, domaćin je Franković, a odobrio Plenković. Na kongres ECR-a dolaze i DP-ovi ministri Ivan Šipić i Ante Šušnjar – s oporbenim zastupnicima iz Mosta i Hrvatskih suverenista. Ono, `nisi faca, ako nisi tamo`. Na kongres dolazi i liderica “U ime obitelji” Željka Markić, koja će svoj nastup `posvetiti odgoju djece u digitalnom dobu, govorit će o tome kako nove tehnologije utječu na djecu, na odgoj djece i na odnos roditelja s njihovom djecom`.
Hrvatsku je preuzeo umreženi Zavičajni klan s Juga Hrvatske: Predsjednik Vlade Plenković je s Hvara, kao i državni tajnik Ivo Milatić. Predsjednik Ustavnog suda Šeparović je s Korčule. Iz Dubrovnika su: Evropska povjerenica ispred Hrvatske Dubravka Šuica, Ministar graditeljstva Branko Bačić i Ministrica kulture Obuljen Koržinek. Ministrica poljoprivede Vučković je iz Metkovića. To je prvi ešalon. U drugom ih je na desetine: raspoređeni su u Vladi i po Javnim tvrtkama. Nema resora u državi bez AP-ovih `zema`.
U, po zločinu planetarno poznatim, `Staljinovim čistkama` – Državni odvjetnik Andrej Višinski sve političke suparnike druga Staljina i bezbrojne nevine osudio je na smrt bez ikakvih dokaza. Hrvatska je u tom pogledu ipak napravila određeni `iskorak`. Naime, kako je prvo izvalio AP, a potom `posvjedočili` Grlić Radman, Dragan Primorac i Mato Franković: `Zoran Milanović financira se ruskim novcem`. A dokazi? Kako su rekli: `Dokazi se još traže`. Dakle, `dokaza nema, ali financiraju ga Rusi`?! No, tko to javno tvrdi!
To ne kaže neki pripiti priglupi baja u nekom seoskom bircu. To kažu: Šef Vlade, Ministar vanjskih poslova, kandidat za Predsjednika države i gradonačelnik Dubrovnika? Ono, `on to je, a to se već bude nekako dokazalo`. Da nije čudovišno bilo bi smiješno! SOA je sve demantirala. A DORH? Koji DORH. Ima ekipa koja je na zgradu Pošte u Zagrebu u Branimirovoj postavila natpis `DORH`. I ima `njihov dečko` koji se po grobljima tajno noću sastajao s optuženicima. Pa što on radi u ovoj situaciji? E, on `još traži dokaze`?!
Na nekom javnom skupu uzmeš mikrofon i kažeš pred cijelim mjestom: `Ljudi, žena mog susjeda je kurva`. Svi u šoku, netko od zabezeknutih dobaci: `Pa kako možeš to reći tako javno, žena je na dobrom glasu, gdje su ti bilo kakvi dokazi za to?!`. Na to mirno dodaš: `Dokazi se još traže…`. A idući dan pred svima izjaviš: `Moja je izjava izvučena iz konteksta.`. E, na toj mentalnoj i moralnoj, političkoj i pravnoj razini funkcionira ekipa koja drma Hrvatskom. Tko to i tako inače radi? Samo jedna vrsta ljudi. Zovu ih Bagra.
Ovdje se uopće ne radi o `zaštiti lika i djela Zorana Milanovića`. Kao i svi drugi ljudi i on se zna `uvaliti u probleme`. Ali, taj se još nije rodio koji bi se bolje od njega samog mogao obraniti od napada svih vrsta. Pa i ovakvih. No, s OVIM – Hrvatska je prešla još jedan prag. Jedno je reći: ti si ovakav ili onakav. Ali, najodgovornijoj političkoj osobi u državi reći `tebe financira Putin`, s argumentom `dokazi se JOŠ traže`… Tu više nije riječ o diskvalifikaciji. Već o protuustavnom jurišu Čopora na posljednju instituciju.
`Hrvatska je danas zamaskirana u jednu ustavnu demokraciju koja više u stvarnosti ne postoji. Andrej Plenković i Hadeze vode hibridni rat fake newsom kako bi destabilizirali sve institucije ove države. Jedino što im je preostalo je institut predsjednika. Ne, Zoran Milanović, već institucija. Dragi građani, to za Hrvatsku predstavlja opasnost. Tri teme: Dubrovnik, državni odvjetnik i demografija. Na te tri teme pali su svi mitovi o Hadezeu kao domoljubnoj stranci`, rekla je Dalija Orešković u Saboru prije tri dana.
U `Posvećenom pismu` Gabriel Garcia Marquez napisao je i ovo: `Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam… Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.` Hrvatskom harače likovi koji su svojom voljom marionete; koliko god da su nas sve već bacili na zemlju, gledanje odozgo na nas nije im dovoljno. Još žive, žele nas ukopati. E, pa nećete…
P. S. `Ovdje u Briselu me pitaju gdje su ti Hrvati? Što oni hoće?`, patetično nariče naš briselski potrčko. Znaš gdje smo AP? U Hrvatskoj smo i s Hrvatskom smo. Cijelo vrijeme. A to Što tebe pitaju u Briselu, nas 80 % ovdje za to doslovce boli `ona stvar`. Obuci maskirnu, uzmi kalašnjikov i prijavi se u Bataljun dragovoljaca u Ukrajini, mobiliziraj i Grlića Radmana, Dragana Primorca i Matu Frankovića, jer` vas ne financiraju Rusi`. Financirajte se sami i jurišajte na Ruse koji nadiru kod Kurska. Sam si se do grla uvalio, sam se i čupaj. Trebati će ti za to puno, puno sreće… Hoćeš li ju imati, vidjet će se.