PIŠE: Ante JUKIĆ
O ukusima se ne raspravlja, to nam je dobro poznato. Čovjek nešto voli, prema nečemu je indiferentan, a nešto baš ne voli. To je normalno i od toga ne treba bježati. I to nije nikakav problem, dok nas netko ne tjera činiti ono što ne želimo. Na stranu sad plaćanje poreza i slične stvari, to ipak moramo, ali to je neka druga tema. Ovdje prvenstveno mislim na čovjekove slobodne aktivnosti, na ono što možemo birati.
Razgovarao sam s nekim ljudima koji baš ne vole ovu molitvu muškaraca svake prve subote u mjesecu, pročitao i poneki komentar, i još uvijek nisam dobio pravi odgovor na jednostavno pitanje – što tu ljudi vama, zapravo, smeta? Nisam ga dobio zato što ljudi nisu iskreni, zato što ne žele otvoreno priznati svoj animozitet, kompleks, ogorčenost ili nešto drugo, nego se skrivaju iza nekakvih tobožnjih argumenata. A iza tih ‘argumenata’ doslovno vrište neki njihovi vlastiti problemi. I traže takvi kritičari sto razloga, puni su objašnjenja zašto ti muškarci ne bi trebali, pa ni smjeli moliti, umjesto da jednostavno kažu: „Ne sviđaju mi se oni, ne sviđa mi se molitva, ne sviđa mi se Katolička Crkva“.
U tom moru ‘argumenata’ jedan posebno strši.
Što imaju tu moliti na ulici, moli se u crkvi?
Da, i u crkvi se moli, ali može se moliti i drugdje. Ti kojima smeta što ovi muškarci ne mole u crkvi, inače blagonaklono ne gledaju ni prema molitvi u crkvi. Jer, po njima, moliti treba kod kuće. A kad se moli kod kuće u dnevnom boravku, onda bi, pretpostavljam, trebalo ići u svoju sobu, zaključati se i moliti da te nitko ne čuje. U sebi. Uz ovo obrazloženje obavezno ide iz onaj poznati citat iz Svetog Pisma, o molitvi u skrovitosti. Onima koji mašu tim Kristovim riječima, savjetovao bih pročitati kompletnu Bibliju, a ne vaditi stvari iz konteksta. Samo tako se može doći do pravog značaja i smisla molitve, ali i svjedočenja svoje vjere.
Ako se moliti smije samo kod kuće ili eventualno u crkvi, vrijedi li isti princip za sve sfere života? Smijemo li nositi dres omiljenog nogometnog kluba ili majicu s nekakvom drugom porukom? Čemu takvo javno izražavanje svojih uvjerenja? Što vegetarijanci imaju okolo propagirati svoj način života? Što ćemo s onima koji šetaju svoje pse i psi njih svuda naokolo? Raznim drugim aktivistima, antifašistima, borcima za sve i svašta? Svi su oni svakodnevno na ulicama, svi nešto propagiraju i svi su i puno glasniji i puno brojniji i puno češće na ulicama od molitelja. Što ćemo onda, hoćemo li se svi zatvoriti u kuće i zabraniti sve oblike javnog izražavanja svojih uvjerenja? Osobno to ne bih volio, koliko god se i meni neke stvari ne sviđale. I to nemam problem priznati.
Još je jedna floskula posebno popularna kod kritičara molitve.
Umjesto da rade nešto korisnije, oni tu besposličare.
Jesu li ti kritičari uopće upoznali molitelje, znaju li nešto o tim ljudima? Potrudili se doći do informacija? Sumnjam, jer to zahtijeva ponešto truda, hrabrosti i komunikacije, a to baš nije jednostavno, puno je lakše ‘rešetati’ tipkovnicom. Ili lupati bubnjevima. Ti molitelji itekako rade, i rade korisne stvari. Bit ću slobodan pa reći, i više od prosječnog građanina, pogotovo od prosječnog kritičara. Kao da molitva isključuje rad. Da je svaki dan po nekoliko sati, pa ‘ajde, rekao bi čovjek da je malo previše, ali sat vremena molitve jednom mjesečno?
Meni je najapsurdnije kad se moliteljima zamjera nastup u javnosti i kad ih se proziva zbog toga što ne rade nešto korisnije, pazite sad, na društvenim mrežama? Bez uvrede, ali korisnici društvenih mreža zadnji su koji bi nekoga trebali pozivati da ostane u svoja četiri zida i da radi nešto korisno. Mogli bi nas i takvi kritičari poštedjeti svojih javnih nastupa, a mogli bi svakako i oni korisnije utrošiti svoje vrijeme.
Spominje se tu i nekakvo licemjerje. Kao, ti molitelji su licemjerni, pa zato te ‘performanse’ treba zabraniti. Pitam se, tko to od nas može procijeniti je li netko licemjeran? Tko ima tu moć i pravo? Ja, recimo, mislim da molitelji generalno nisu licemjerni. Da ih ima i takvih, vjerojatno ima, ali što bi sad trebali napraviti? Licemjerje nije zakonom kažnjivo, ako je netko licemjeran, njemu na dušu. A možda su licemjerni i oni koji molitelje prozivaju zbog licemjerja. Možda sam licemjeran i ja što njih prozivam. Jako je to sklizak teren, poput onoga ispred knjižnice, i toga bi se stvarno trebali kloniti.
Stvar je zapravo vrlo jasna, jedino meni nije jasno zašto se oko ovog diže tolika buka. Skupina ljudi nešto radi, nikome ne smeta, nikoga ne prisiljava priključiti im se, niti slijediti njihov svjetonazor. I ne galame. To, kakvog li paradoksa, rade oni kojima molitelji smetaju. Ukratko, ni na koji način na utječu na svakodnevicu onih koje to ne zanima.
Zašto je onda te molitelje, ako ne dijelite njihov pogled na život, toliko teško zaobići i ignorirati? I zašto je teško priznati da se radi o netrpeljivosti? To bi bilo puno poštenije, nego skrivati se iza nekakvih floskula.
Očito je kako je među kritičarima molitelja velika većina oni koji generalno ne vole Crkvu, ovo im je samo zgodan povod. Da nije molitve, našlo bi se nešto drugo. A onaj manji dio kritičara, koji se izjašnjava vjernicima, a ovakva molitva im smeta i ide na živce, trebali bi se malo preispitati. A možda i pročitati koje su nakane molitve muškaraca na trgovima. Ako je to sporno nekome tko se deklarira vjernikom/katolikom, onda on ima puno veći problem od molitelja.
Evo na koje nakane se moli:
1. za mir u svijetu i domovini, za obraćenje i jedinstvo hrvatskog naroda te za prestanak bogopsovke;
2. za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru;
3. za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova;
4. za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu;
5. za svete, autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja;
6. za duše u čistilištu;
7. za osobne nakane.
Što je tu sporno, što nije u skladu s naukom Katoličke Crkve? Ovo bi svakako bilo dobro pročitati i nevjernicima kojima ova molitva smeta, kako bi se uvjerili da tu nema nikakvog gaženja nečijih prava, pogotovo ne ponižavanja. Ovdje se moli ‘za’, a ne ‘protiv’. Opet ponavljam, ne moraš se slagati s takvim pogledom, ali ne bi trebao ni u njemu vidjeti nešto čega nema. Uostalom, ovo je molitva, a ne nametanje nečega, to je već tisuću puta naglašeno.
Ali, bojim se da to jednostavno nema smisla. Opet će biti:
Što imaju tu moliti na ulici, moli se u crkvi?
Umjesto da rade nešto korisnije, oni tu besposličare.