✍️ Mladen KEVO
Velika se prašina podigla, ali, što je u tome istina? Dakle, stvari s ovom Srbijom stoje ovako. U trenutku dolaska Vučića na čelo Srbije 2013. Hrvatska je već bila punopravna članica NATO Saveza, koji je na čelu sa SAD (tad) bio jedinstven vojni savez. Hrvatska je iste godine ušla u punopravno članstvo EU: zaokružila je i uvezala sebe kao Državu u Evropsku ekonomsku i Zapadnu vojnu alijansu. Srbija je bila razjedinjena, slaba, osiromašena, iscrpljena; od te i takve Srbije Hrvatskoj nije prijetila ozbiljna opasnost.
U tim uvjetima to je bilo dovoljno pa niti je postojao kod građana strah od Srbije, niti je on bio utemeljen. Tadašnja američka administracija bila je pouzdani jamac i arhitekture Daytona u BiH, u pogledu bilo kakvih iluzija i u Banja Luci i u Beogradu da bi na bilo koji način Republika Srpska mogla izići iz okvira Bosne i Hercegovine. Podjednaka apsolutna jamstva SAD su pružale i novopriznatoj državi Kosovo. Ono što je Srbiji podiglo vojni adrenalin dogodilo se već sljedeće, 2014. godine.
Bilo je to Putinovo zauzimanje Krima, na što je reakcija Zapada bila šutnja muti Merkel za jeftinu kupovinu ruskog plina i jedno pismo Baracka Obame na koje se Putin grohotom nasmijao. Stvari su se i to lukavom strategijom Beograda `korak po korak` dramatično promijenile između 2015. i 2025. godine. U 10 koraka u 10 godina Vučić je potpuno ovladao državnim, represivnim, sigurnosnim i vojnim aparatom države Srbije. Vojsku je `vratio iz mrtvih`, jer je ona nosila stigmu poražene vojske u ratovima oko SFRJ.
Vojska Srbije danas je ozbiljna, organizirana, disciplinirana vojska – vrlo dobro naoružana, a Vojni stalež u Srbiji silno želi se `iskupiti za izgubljene ratove`. Kako? Tako što će u nekim novim okolnostima povratiti nešto od u njihovim očima `izgubljenih srpskih teritorija`, jer u Srpskom ratnom imperijalizmu sve se svodi na zauzimanje tuđeg teritorija, koji se prethodno velikosrpskom ideologijom kako je `Srbija dokle sežu srpski grobovi` – proglašavaju srpskima i metama osvajačkih ratova.
U dominantnim režimskim medijima u Srbiji od Informera i Kurira do Blica i ostalih – 24 sata na dan u studijima gostuju bivša vojna lica, bivši obavještajci i slični profili `neovisnih eksperata` – koji eksplicitno govore o `izgubljenom Kosovu i izgubljenoj Republici Srpskoj Krajini` te huškaju javnost na to kako je moguće da u nekim okolnostima Srbija opet osvoji te teritorije, vojno naravno. Dok se priključenje Republike Srpske Srbiji drži `tehničkom operacijom u povoljnim uvjetima`. Inače, Kaos drže Povoljnim!
Prije dva dana završeni lokalni izbori u deset mjesta diljem Srbije, izbori su koje je Vučićev režim ciljano organizirao – kako bi ispitao stanje na terenu prije Parlamentarnih izvanrednih, ali i kako bi protivnicima režima demonstrirao da je režim nedodirljiv. Uz otvoreno batinanje pristalica oporbe i studentskog pokreta kod svih biračkih mjesta – Vučićeva SNS izbore je dobila svugdje sa službeno iznad 50 % dobivenih glasova. Studentski i Građanski bunt slomljeni su. Srbija je opet `Vidovdanska elegija`!
Na Parlamentarnim izborima izgledno je da Vučić osvoji još jedan mandat, u kojem će biti jači i ratoborniji nego ikad ranije. Imperijalne Memorandumske snage u Srbiji, koje patološki žele Drugo poluvrijeme rata iz 90-ih na prostoru bivše SFRJ, s jedne su strane uvezane s Rusijom i Duginovom ideologijom Militantnog pravoslavlja – koju je zdušno kao službenu politiku Kremlja prihvatio Vladimir Putin. S druge strane izrazito su ohrabrene dolaskom Trumpa na čelu SAD-a.
U Trumpovoj `izdaji Evrope` vide povijesnu šansu da u novom pokušaju realiziraju barem nešto od onog što nisu uspjeli u ratovima Devedesetih. Ekonomsko, političko i vojno uvezivanje Srbije s Kinom, te Vojna suradnja s Izraelom – dodatno im je raširilo osvajačka krila. Rezultati istraživanja Centra za europske politike su da 39,8 posto građana podržava članstvo Srbije u EU, članstvu se protivi 33,8 posto, a 26,4 posto je neodlučno. Na referendumu 41,6 posto bilo bi za članstvo, 32,4 posto protiv. Ostali su `neopredijeljeni`.
Za svoje politike paktiranja s Rusijom i Kinom, odbijanja ulaska u EU, te militarizacije države i osvetničkog povratka na mjesta izgubljenih ratova – Vučić u Srbiji ima (i to izrazito snažno agresivnu) podršku jedne trećine građana. Dokazano je to u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina; za potpuno autoritarno vladanje nad građanima ne treba ti uopće natpolovična većina birača, dovoljna je kompaktna i militantna njih 1/3 i možeš raditi što hoćeš na razini da Plenković to `Mogu što hoću` i javno kaže.
A Vučić `može što hoće` još više od Plenkovića jer HDZ i SNS kao sestrinske dobrosusjedske članice EPP-a namjernim dizanjem nacionalističkih tenzija jedna drugoj predano pomažu pred svake izbore, s tim što je u tom dealu Vučić `srpski mangup`, a Plenković `hrvatska budala`. U slučaju da Vojska Srbije uđe na teritorij Republike Srpske, ne samo da tamo nema nikog tko bi joj pružio bilo kakav otpor; u RS dočekali bi Vučića u Banja Luci, onako kako su Austrijanci nakon Anšlusa Hitlera dočekali u Beču.
Hrvatska uopće nije predvidjela mogućnost kako bi mogla nastupit takva opća geopolitička i vojno sigurnosna situacija u svijetu, koja bi Srbiji omogućila aneksiju Republike Srpske. Iz tog izviru sve naše slabosti, naša geopolitička ranjivost – unatoč članstvu u EU i NATO Savezu, a sad već i uočljiva zebnja značajnog dijela javnosti `pa još nismo oporavili se ni od prošlog – nećemo valjda morati u novi rat`. S tim što je hrvatski naboj i moral 1990/91. da se obrani Hrvatska, u skali od 1 do 10, tad bio `na 11`.
A sad je, nakon najmanje dvotrećinskog potpunog razočaranja građana u državu; pljačke, korupcije, isporuke nacionalnih resursa strancima, gubitka 1 milijuna stanovnika, pola milijuna Hrvata na radu u inozemstvu, demografskog izumiranja i invazije stranih radnika da bi gospodarstvo i uslužne djelatnosti uopće funkcionirale – sad je taj moral na skali od 1 do 10, u najboljem slučaju negdje između 3 i 4. U novom ratu ona iz 1991. `Minhen bojna` – bila bi daleko najbrojnija hrvatska postrojba.
Vučićeva Srbija samo je perfidan nastavak Politike Memoranduma SANU, koji s Miloševićem kao odabranim da ga sprovede nije došao do zamišljene linije Velike Srbije – Virovitica, Karlovac, Karlobag. U Hrvatskoj doživio je debakl, ali na drugoj strani Daytonom je `gruntovno rezervirao pola teritorija Bosne i Hercegovine` + Mirnom reintegracijom sačuvao je dovoljno veliku srpsku enklavu u Podunavlju i Baranji, iz koje bi se u izvanrednim okolnostima mogla opet regrutirati kritična masa `pobunjenika`.
Oni bi opet imali misiju stvoriti dojam da se ne radi o agresiji države na državu, već o `uobičajenim periodičnim sukobima lokalnih Srba i lokalnih Hrvata` – što bi Srbiji opet omogućilo da u tome bude uključena, a prema vani opet glumata kako ona nema ništa s tim. Sve bilo bi opet! Za Hrvatsku – Najopasnije je ovo: Trump je NATO destruirao do ruba funkcionalnosti, jezgra najjačih EU Nato članica uvalila se u glib rata u Ukrajini + opsjednuta je mogućnošću da Putin napadne tri male baltičke države i Finsku.
Odnosno, Zapadna Evropa ustrašena je za svoju sigurnost, koja bi bila ugrožena možebitnim ruskim prodorom prema Baltiku i Skandinaviji. U takvim okolnostima kad svi brinu samo za sebe, realna je procjena kako u slučaju ograničenih sukoba na ovom području zbog ugroze Hrvatske – Članak 5 NATO Saveza ne bi bio aktiviran. To je čak i Anušić nedavno obrazlažući svoje vojne shoppinge naveo kao jedan od razloga zašto to čini. Pođimo od ovih činjenica! Je li Trump ostavio Evropu na cjedilu? Je. Je li NATO zbog odbijanja u njegovom i Netanjahuovom ratu u Iranu javno označio `izdajnikom`? Je.
Ostaju li SAD pri ovoj novoj podjeli svijeta na tri globalne sfere utjecaja: Američku, Rusku i Kinesku? Ostaju. Ako Ukrajina bude primorana Rusiji prepustiti što je osvojila, ako možebitno još Trump doživi debakl u Iranu i ako što je izgledno Kina preuzme/vrati Tajvan… Ako, dakle, Veliki službeno zavedu Politiku `Mi zauzimamo što god možemo i proglašavamo da je naše`… sebe i sve vas pitam sljedeće pitanje!
Što bi u tim okolnostima moglo spriječiti neke Vučiće ili Orbane da i oni kažu `I mi zauzimamo što god možemo i proglašavamo da je naše`. Engleski, Francuski, Njemački ili Talijanski vojnici sigurno ne bi ginuli za to da spriječe Srbiju da vojno uđe u Republiku Srpsku, kao što ne bi ginuli ni da pomognu Hrvatskoj obraniti se od Srbije. U tim okolnostima ključno je imati vojne mehanizme za odvraćanje, koji su takvih potencijala da sljedbenicima Memoranduma neće pasti na pamet ni razmatrati takve ideje…
P. S. I tu dolazimo do ključnog problema; ova Vlada, ovaj Premijer i ovaj Ministar obrane najveći dio toga jednostavno ne razumiju. Reagiraju mahinalno; prvo dočuju nešto u Briselu pa prema tome, Jutarnji objavu sliku kineskog hipersoničnog projektila pa reagiraju na to… Iziđe kolumna Soboslikarska zadruga Plenković&Anušić vs Vučićeva `Zagrepčanka` pa, VONS (koji su bahato odbijali održati četiri godine) – panično traže da se žurno održi. Krčmeći EU fondove uspavali smo se! Pod uvjetom da ne dođe do daljnjeg pogoršanja ove već kaotične vojno-sigurnosne situacije u Svijetu – Hrvatska ima ne više od maksimalno dvije godine vremena. Ponavljam; Vučić će ostati još četiri godine kao neosporni Vožd Srbije, a on i njegova politika predstavljaju realnu sigurnosnu prijetnju Republici Hrvatskoj. Svaki drugi pristup bio bi nastavak Vučićevog podcjenjivanja i vjekovnog hrvatskog uljuljkanog samozavaravanja kako `bude sve dobro`.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.