✍️ Ante JUKIĆ
Samo sam čekao tko će prvi konstatirati. I, konačno, jutros u prolazu čujem kako je to to od ovog ljeta.
Evo kako razmišlja prosječni čovjek/Hrvat/Vinkovčanin…
„Za desetak dana smo u osmom mjesecu, ljeto je praktički već prije kraju. Još do Velike Gospe i to je to, eto jeseni. Brzo će nam i Vinkovačke, kad one završe, već smo u desetom mjesecu. Još koji tjedan i Svi Sveti su pred vratima, zima počinje. Malo se okreneš, dolazi i Advent, Božić je tu. Čim dođe Nova, zima je praktički gotova, proljeće samo što nije. Brzo nam evo i Uskrsa, nećeš ni primijetiti, a već dolazi i sveti Ante. I eto ljeta…“.
Što želim reći? Stalno se žalimo kako vrijeme brzo prolazi, a uopće nije do njega, nego do nas. Vrijeme uvijek jednako teče, mi smo ti koji ga neprestano požurujemo. Pa se čudimo kako brzo starimo. Stalno nešto čekamo, da bi odahnuli kad to odradimo. I što onda? Ništa, sve ispočetka. Mjeseci su nam ništa, tjedni da ne spominjem.
Iščekujemo to ljeto kao ozebli sunce, a nakon tri vruća dana svega nam je dosta, umiremo od nikad viđenog stravičnog toplinskog vala i jedva čekamo jesen. Zimi sanjamo snijeg, a nije pošteno ni prizemljio, već proklinjemo zimsku službu i prizivamo proljeće. Lakše malo, čemu žurba? ‘Ajmo mi prvo ovo ljeto doživjeti, ima i njega još dosta. Dan po dan, nema priše, neka sve ide svojim tokom.
Eto, samo sam to htio reći. Još da mi je nekako premostiti ova dva-tri tjedna i dočepati se jeseni. Sad će to, Gospa samo što nije…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.