Jučer je bio kirbaj u Cerni, a znamo što to znači. Svečanost se seli u susjedstvo, u sjevernu polovicu živopisnog slavonskog mjesta koje se diči jednom rijekom i jednim nogometnim klubom, dok ga brižno čuvaju dva zaštitnika.
Sveti Rok rođen je u francuskom Montpellieru krajem 13. stoljeća, najvjerojatnije 1295. godine. S nepunih 20 godina ostao je bez roditelja, nakon čega je prodao sve što je imao, novac podijelio potrebitima i krenuo u Rim. Njegov boravak u Rimu i Italiji općenito obilježila je briga za bolesnike, a ubrzo je, nažalost, i sam postao jedan od njih.
Na povratku u domovinu, naime, u Piacenzi se razbolio od kuge, zbog čega je bio prognan iz tog grada. Utočište je našao u šumi, prepustivši se Božjoj providnosti. Po predaji, svaki dan posjećivao ga je jedan pas koji mu je donosio komad kruha, i taj prizor je i najčešći motiv umjetničkih dijela sa svetim Rokom u glavnoj ulozi. U šumi se susreo s vlasnikom psa, Gottardom Pallastrellijem, koji ga je, oduševljen Rokovim naukom, njegovao do ozdravljenja. Sveti Rok vratio se tad u rodni zavičaj, no kako je bio potpuno izobličen od teške bolesti, njegovi sumještani nisu ga mogli prepoznati, pa je proglašen špijunom. Zbog toga je završio u zatvoru, gdje se ponovno razbolio od kuge, te je nakon pet godina u zatvoru i preminuo 16. kolovoza 1327. godine. Samo je svećeniku koji mu je podijelio sakramente otkrio svoj pravi identitet.
Vjernici se svetom Roku utječu u raznim situacijama, posebno za zaštitu od zaraznih bolesti. Štovanje ovog sveca duboko je ukorijenjeno i u hrvatskoj tradiciji, puno je mjesta koji ga imaju za svog zaštitnika. Nama najpoznatiji i najdraži svakako su Rokovci, no valja napomenuti, za one koji možda ne znaju, kako i Vinkovci imaju svog svetog Roka. To je onaj kip kod Male Crkve, oko kojeg smo kružili dok ovi današnji kružni tokovi još nisu bili ni u planu.
Veličinu svetog Roka prepoznale su i HAC-e, koje su po njemu nazvale jedan od najvažnijih i najdužih tunela u Hrvatskoj, a ime današnjeg sveca skriva se i u mnogim drugim izrazima. Pa tako imamo prijelazni, ispitni i vojni rok.
Često nam je, zaista, Rok na usnama, a da toga nismo ni svjesni. Konačno, apsolutno sve i apsolutni svi na ovoj Zemlji mogu se dovesti s njim u vezu, jer svi imamo svoj rok trajanja. Nakon njegova isteka, počinje druga priča. Tad rok trajanja postaje neograničeni rok. Sveci su svoje mjesto u vječnosti zaslužili, mi to tek moramo učiniti. Ugledajmo se u njih, neka nam oni budu putokaz! Svi sveci, pa tako i Rok.
Neka je sretno i blagoslovljeno svima koji danas slave imendan! Rokovčanima želimo ugodan crkveni god, a nama ostalima ostaje otisnuti se desetak kilometara prema jugu i uveličati njihov najveći dan u godini. Nije još krajnji Rok, ima vremena, ali valjalo bi poći…