Svaka prva subota u mjesecu u središnjem vinkovačkom parku donosi isti prizor; skupina vjernika u tišini moli krunicu kod spomenika Presvetog Trojstva. Nije to novost, traje još od listopada 2022. godine, no dio javnosti se i dalje pita – zašto na trgu, kad je crkva udaljena pedesetak metara?
Odgovor se zapravo, smatra jedan od molitelja Ivan Ćaleta, skriva u samoj simbolici prostora:
– Crkva je povlašteno mjesto molitve. Ondje je euharistijska prisutnost, tišina i sabranost. Mnogi od nas mole upravo tamo, pred Presvetim ili kod kuće. Ali krunica nije zatvorena unutar zidova, ona je otvorena prema svijetu.
Sugovornik dodaje kako se tu se razbija prvi stereotip; javna molitva nije konkurencija liturgijskom životu, nego njegov produžetak. Ako na trgu ima mjesta za reklame, prosvjede, koncerte i sve druge poruke, zašto bi baš molitva trebala ostati skrivena?
– Javna krunica nije protiv crkve, ona je znak Crkve koja izlazi ususret čovjeku. Tiho, ponizno, bez agresije, tek podsjetnik da Bog nije prognan iz javnog prostora – dodaje Ćaleta.
Kritičari se često pozivaju na Isusove riječi o farizejima, no Ćaleta umjesto zaključka podsjeća:
– Isus nije prozivao javnu molitvu samu po sebi, nego molitvu s pogrešnim motivima. A sam je govorio na otvorenom; na gori, uz jezero, na putu. Javnost, dakle, nije nespojiva s vjerom. Naprotiv, mjesto molitve nije manje važno od onoga kome je molitva upućena. I zato ova krunica koju molimo kod spomenika Presvetog Trojstva nije provokacija, nego tiha poruka: Bog ne pripada samo oltaru, nego i svakodnevici.