PIŠE: Ante JUKIĆ
Puno je buke i prašine dignula ta famozna Liga nacija kad je uvedena. Uglavnom, komentari su se nekako mogli svesti na…
Čemu još jedno natjecanje u ionako pretrpanom kalendaru?
Kome to treba?
Dosadni su više s tim utakmicama, samo im je novac na pameti.
Ja to neću gledati.
U moru ovih originalnih i svježih razmišljanja, meni nekako uvijek uvijek za oko zapnu oni koji su detektirali da se nogomet danas igra zbog novca. Stvarno? To je zadnje što bih pomislio. No, to je već druga priča. vratimo se mi na temu.
Na mojoj listi preferencija i važnosti, Liga nacija smjestila se negdje između lanjskog snijega i gramatike. Ipak, postoji nešto još bezveznije i nezanimljivije od nje. To su prijateljske utakmice koji bi se svakako igrale u terminima u kojima se igra Liga nacija. A kad se već nešto igra, onda je zanimljivije igrati nekakvo natjecanje s jakim reprezentacijama, kakvo god, nego dosadne prijateljske utakmice. Dakle, kažem ja, neka te Lige nacija, ali nit’ me pobjede u njoj pretjerano vesele, nit’ porazi žaloste.
Ono što sam prijetio je da mnogi o tom natjecanju imaju različito mišljenje, ovisno o situaciji. Novinari, navijači, igrači, a posebno izbornici. Ako nema rezultata, onda je to nevažno natjecanje koje služi isprobavanju. Ako, pak, rezultata ima, onda postaje važno. Toliko da se broje i medalje, da se izvrši navijačka invazija na grad u kojem se igra završnica tog, do jučer, nevažnog natjecanja.
I sad sam ja, moram priznati, pomalo zbunjen. Možda čak i lud, jedino znam da nisam normalan. Je li to na kraju onda važno ili nevažno? Smijemo li ili ne smijemo na osnovu njega donositi ocjene? Smijemo li vaditi samo utakmice koje nam odgovaraju, a na ostale zažmiriti? Možemo li možda čak i samo određena poluvremena uzimati u obzir?Evo, danas mi se nekako čini da je ipak ta Liga nacija važna.