PIŠE: Ante JUKIĆ
Evo kako razmišlja prosječni čovjek/Hrvat/Vinkovčanin…
„Još desetak dana i u osmom smo mjesecu, ljeto je praktički već prije kraju. Još do Velike Gospe i to je to, eto jeseni. Još malo će nam Vinkovačke, kad to završi, već smo u desetom mjesecu. Još koji tjedan i Svi Sveti su pred vratima, zima počinje. Malo se okreneš, dolazi i Advent, Božić je tu. Čim dođe Nova, zima je praktički gotova, proljeće samo što nije. Brzo nam evo i Uskrsa, nećeš ni primijetiti, a već dolazi i sveti Ante. I eto ljeta…“.
Što želim reći? Stalno se žalimo kako vrijeme brzo prolazi, a uopće nije do njega, nego do nas. Vrijeme uvijek jednako teče, mi smo ti koji ga neprestano požurujemo. Pa se čudimo kako brzo starimo. Stalno nešto čekamo, da bi odahnuli kad to odradimo. I što onda? Ništa, sve ispočetka.
Mjeseci su nam ništa, tjedni da ne spominjem. Iščekujemo to ljeto kao ozebli sunce, a nakon tri vruća dana svega nam je dosta, umiremo i jedva čekamo jesen. Zimi sanjamo snijeg, a nije pošteno ni prizemljio, već proklinjemo zimsku službu i prizivamo proljeće. Lakše malo, čemu žurba? ‘Ajmo mi prvo ovo ljeto doživjeti, ima i njega još dosta. Dan po dan, nema priše, neka sve ide svojim tokom.
Eto, samo sam to htio reći. Još sad da mi je nekako preživjeti ove vrućine i dočepati se jeseni. Sad će to, Gospa samo što nije…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.