PIŠE: Ante JUKIĆ
Davno je bilo, ali neki se možda sjećaju. Radi se o prošloj sezoni u najvišem rangu. Dinamo je u prvenstvo ušao kao veliki favorit, a nakon njihovog dobrog starta i europskih posrtaja Rijeke i Hajduka pehar je već praktički bio uručen Modrima. Onda se situacija ipak malo zakomplicirala, stroj je počeo kašljucati, a jadranska rivali ušli su u dobru formu.
„Sve će to Dinamo nadoknaditi na proljeće i s lakoćom uzeti naslov“, govorili su mnogi, no Dinamo ne da nije počeo topiti zaostatak, nego je sve više zaostajao. Na -8 Zagrepčani su već bili otpisani, da bi uslijedio novi zaplet. Konačno, nakon tko zna koliko promjena momentuma i hrpe promašenih prognoza, kantu je na kraju dignula Rijeka.
Zapravo, ne moramo uopće ići dalje, možemo se držati i drugog ranga. Znamo s kakvim je ambicijama Cibalia ušla u prošlu sezonu. Ukratko, bez prevelikih, važno je bilo samo osigurati ostanak bez stresa. U prvom kolu gost Vinkovaca bio je Rudeš, glavni kandidat za prvo mjesto. Nebeskoplavi su slavili, potom pobjednički promarširali kroz Bijelo Brdo i eto euforije. Glasno se počela spominjati borba za naslov. Potom je uslijedio (očekivani) pad, prvo mjesto je već zaboravljeno, ponovno se za zebnjom počelo gledati prema društvu s dna.
Dramatična pobjeda protiv Jaruna u Zagrebu najavila je još jedno promjenu raspoloženja koja je kulminirala slavljem u dvoboju s Vukovarom. Došli su Nebeskoplavi tim trijumfom na -5 od prvog mjesta, mašta se ponovno probudila, nije to nedostižno. Na kraju je Cibalia imala više od 20 bodova zaostatka za prvim Vukovarom i drugom Opatijom. Istom Opatijom koja je, uzgred budi rečeno, u sezonu startala s jednim osvojenim bodom u prve dvije utakmice.
Što hoću reći? Pa, možda bi bilo dobro ne donositi neke velebne zaključke nakon odigrane JEDNE utakmice. Prve, od njih 33. Štoviše, poneki nisu mogli dočekati ni njezin kraj, nego im je sve bilo jasno već poslije prvog poluvremena dvoboja u Hrvacama.
„Ma, ništa od njih ni ove sezone“, zaključiše, iako utakmicu vjerojatno nisu ni gledali.
Iskreno, nije mi jasno što znači ta konstatacija. Ne može biti ‘ništa’, uvijek mora biti ‘nešto’, kao što je bilo i prošle sezone. Može se jedino raspravljati koliko je to ‘nešto’ nekome zadovoljavajuće. No, kakva god netko imao očekivanja, jedno bi svima trebalo biti zajedničko. Isplati se pričekati malo s ocjenama, činiti to nakon jedne utakmice mrvicu je neozbiljno. Jednako govorili o pohvalama ili kritikama. Istina, možeš ispasti veliki znalac, ali isto tako i još veći klaun.
Svi su vjerojatno očekivali više u Hrvacama, to nije sporno, ali može se i u tom porazu naći nešto pozitivno. Recimo, kad gubiš 2:0 na poluvremenu u gostima, to vrlo lako može značiti raspad sistema, pa protivnik ode na tri, četiri ili pet. Cibalia nije potonula, uspjela se vratiti i uvesti utakmicu u dramatičnu završnicu, koja je uvijek klackalica. Da su Nebeskoplavi zabili i treći, sad bi pričali o pobjedničkom karakteru, nevjerojatnom preokretu i potvrdi šampionskih ambicija, a Čuljak bi već bio vrhunski trener. Ovako je sve to slabo, a Tomislavove trenerske kvalitete upitne. Od euforije do depresije, samo jedan gol i potpuno drugačija slika.
Cibalia ni u ovo ljeto nije ušla s jasno izraženim ambicijama, no onda se nešto dogodilo, počeli su pristizati respektabilni igrači. Naravno, respektabilni za ovaj rang natjecanja. Da su ekstra klase u naponu snage, sigurno ne bi došli u Vinkovce. Evo još jedne ekskluzive, ni Tomislav Čuljak nije Stanko Mršić, štoviše, teško se može mjeriti i s Guardiolom i Mourinhom. No, povjerenje mu je dano, pa mu onda valja dati i ponešto vremena.
Ukratko, trener i igrači Cibalije i danas su isti oni koji su bili prije utakmice u Hrvacama. Jednako (ne)kvalitetni, jedna utakmica to ne može promijeniti. Ako je Cibalia stvarno najbolja u ovom društvu, bit će prva bez obzira na ovaj poraz. Ako nije, ne bi im na ta tri boda pomogla. Tri od, ponavljam još jednom, 99 mogućih. Nogomet je emocija, razumljivo je pod njihovim naletom svašta izgovoriti, ali kad su u pitanju nekakve analize, ipak bi trebalo malo povući ručnu. Ili stati na loptu, kad smo već u tim vodama. Još je rano, puno prerano za konkretne zaključke. Nakon jedne odigrane utakmice.
Pričekajmo drugu.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.