MILE PETKOVIĆ OTVORENO “Razočaran sam, nikad nismo bili jalniji!”

Dosta prašine uskovitlala je priča oko problematike potencijalnog domaćinstva Vukovara 1991 u Vinkovcima, plasira li se vukovarski klub u SuperSport Prvu HNL. A dobro mu ide.

Nama, međutim, nikako nije išlo probiti se do ljudi iz HNK Vukovar 1991. Telefoni prvog operativca Markusa Buzova i sportskog direktora Dražena Pernara zvonili su u prazno. Htjeli smo iz prve ruke doznati o uvjetima koji su im bili neprihvatljivi pa su odustali od pregovora na temu igranja u Vinkovcima, što je objavljeno u priopćenju za javnost HNK Cibalia koji je, pak, odbio zahtjev Vukovara 1991 za domaćinstvom u gradu na Bosutu.

No, čekajući Buzova i Pernara, dočekali smo Mileta Petkovića, vinkovačkog nogometnog trenera u mirovini koji je poznat po beskompromisnim nastupima:

– Rastužila me ova priča koju gledam u širem kontekstu. Činjenica je da je sport jedino ljepilo koje nas Hrvate spaja nakon Domovinskog rata. Praktički u svemu drugome smo razjedinjeni – čuli smo od uvaženog sugovornika u uvodnim rečenicama.

MP je nastavio:

– Nemam drugih informacija o ovom raskoraku osim od onoga što sam pročitao u medijima, no ne mogu se oteti dojmu da nikad nismo bili jalniji. Razočaran sam. Znate, možete imati bogatog rođaka u Americi, ali kad vam kuća gori prvi će ju gasiti susjed. Kojemu mi sada ne želimo pružiti ruku pomoći koju su nama ’91. kada zbog ratne opasnosti nismo mogli trenirati u Vinkovcima pružili Županjci, Đakovčani, Požežani, Našičani, a kasnije i Zagrepčani, Međimurci, prijatelji iz Kraljevice. Bez njih ne bi bilo ni Cibalije u Prvoj ligi.

Pamti MP još nešto:

– U ratnim godinama prigrlili smo Cerićance koji su Drugu HNL igrali u Vinkovcima , a pamtim i mnoge sjajne igrače iz Vukovara, Borova naselja i Bogdanovaca koji su dali mnogo vinkovačkom nogometu. Ako nećemo jedni druge uvažavati i pomagati, tko će nas…

U svakom slučaju…

– Ne razumijem ove otpore iz Vinkovaca prema Vukovaru čije sportske rezultate treba respektirati. Rezultat bi u sportu trebao biti jedino mjerilo. Zagovornik sam da onaj tko ima najviše bodova ide u viši rang. Taman da je Cibalia druga, a Vukovar 1991 prvi, dao bih im prednost i priliku da zaigraju u elitnom rangu, ne bih uvjetovao ni ucjenjivao licencom.

I još nešto:

– Cibalia ima previše svojih problema da bi se bavila tuđima. Za te probleme nitko drugi nam nije kriv osim nas samih, pogotovo ne vukovarski klub. A nama je uvijek netko drugi kriv… Ne treba biti jalan. I ne podržavam ružan odnos prema susjedu. Uvijek sam bio protiv toga da mu crkne krava.

Uoči zaključka Petković podvlači:

– Pratim reakciju dijela vinkovačke javnosti koja ne gleda blagonaklono prema ideji da Vukovar 1991 igra domaće utakmice u Vinkovcima. Nažalost, nisam vidio nikakvu reakciju kada je Cibalia svojedobno na mala izbačena iz Prve lige, a HNS nikad nije ispunio obećano glede renoviranja terena. Nitko se tada nije javio za riječ, a kamoli tako glasno protestirao i tražio zaštitu Cibalijinih interesa koji, nota bene, ničim neće biti ugroženi ako Vukovar 1991 uđe u viši rang i bude domaćin u Vinkovcima. Osim što će vinkovački ljubitelji nogometa opet moći uživati u najboljim hrvatskim klubovima i što će se lokalima na te dane popraviti promet.

A u zaključku naglašava:

– Uopće nije trebalo doći do toga da klubovi rješavaju ovu priču. Cibalia i Vukovar 1991 bi trebali jedno drugome pomagati, posuđivati igrače, dogovarati strategiju za veći utjecaj u HNS-u, a ne gurati se prema rubu. Ovo je priča za gradonačelnike i imenjake Bosančića i Penavu. Oni moraju urediti odnose koji između Vinkovaca i Vukovara nikad nisu bili ozbiljnije suprotstavljeni i koji su premreženi rodbinskim i prijateljskim vezama, da ne govorimo o onome što su proživjeli u Domovinskom ratu.