Made in Croatia: Zapišano Tomsonom!

PIŠE: Mladen KEVO

Kako je kod pojedinaca tako je i kod nacija! Postoje; male i velike nacije, postoje miroljubive i ratoborne, postoje siromašne i bogate, postoje uređene i zapuštene, postoje jedinstvene i razjedinjene, postoje organizirane i raspuštene, postoje transparentne i korumpirane, postoje vrijedne i lijene, postoje one što žive od svog rada i one čiji je dominantni obrazac socijalna pomoć, rentijerstvo i `snalaženje`. Postoje Uspješne nacije! I postoje Neuspješne: One koje sve svoje neuspjehe – umotavaju u neku pojavnost.

Mi Hrvati, nakon 35 godina državne neovisnosti, prema svim objektivnim ključnim parametrima Neuspješni smo i kao Nacija i kao Država. Hrvatska u percepciji uređenih država svijeta funkcionira kao ono što realno je: prema svim političkim i ekonomskim, pravnim i sociološkim, kulturološkim i socijalnim kriterijima – mala, korumpirana, zapuštena, pokradena i devastirana državica na Jugoistoku Evrope, nešto kao `light Srbija u EU`. I ne, nema Hrvatstva ni Domoljublja – kojim bi se to moglo skriti ni prekriti.

No, poput onih očajnika u igrama na sreću koji se nakon svakog nedobitka hvataju za slamčicu `možda idući tjedan bude jack pot` – tako se i Hrvatska već 35 godina skriva i pere vlastitu nečistu savjest iza jednog jedinog segmenta koji nije nevažan. On predstavlja jednu vrstu prestiža u svijetu, ali prizemljimo se napokon – ne rješava ništa glede zamrznutih cijena jetrene paštete u režiji AP-a, kako sutra ujutro ne biste suh kruh `mazali zrakom`, nego još i na jedan perfidan način proizvodi samozavaravanje Nacije!

To je Sport i tu maglu sa Sportom Hadeze Hrvatima ne da servira nego krka još od 30. svibnja 1990. pa sve do danas. Za uzurpaciju sporta od strane vladajuće stranke u Hrvatskoj i bivša partija u bivšoj državi bila je čisti pripravnik. Da ne nabrajam sad imena Izvršnog odbora HOK-a i HNS-a, ljude koji su na čelu drugih sportskih saveza; od rukometa i vaterpola do svih drugih sportova. I onda imamo ovo što imamo: doista impresivne uspjehe pojedinaca i reprezentacija u sportu i doista ljigav način zloupotrebe toga.

Nakon što su Gobac at company u svlačionici Rukometaša i u Areni ciljano i smišljeno par tjedana vrtjeli Thompsona… Kao `novi dosad neviđeni hit` pod nazivom „Ako ne znaš što je bilo“?! Itekako znamo što je bilo; u režiji baš ove opcije koja nas terorizira s Tomsonom, u pretvorbi i privatizaciji uništeno 800 tisuća proizvodnih radnih mjesta, pokradene tvornice i svi drugi resursi, a zatim oprano i u privatne džepove stavljeno više od 100 milijardi eura od svih tih nekretnina, a mladost i zrela generacija prognani van.

Dakle, itekako znamo što je bilo! A jedini – ali jedini! – koji nam nema pravo `objašnjavati` je upravo Tomson. No, eto, Gobac vrtio cd-ove, Plenković `pozvao Tomsona na proslavu na Trgu`, rukometaše `prigodno` obukli u crne trenirke te u njihovo ime Hadezeovi aranžeri i trbuhozborci izjavili kako `rukometaši traže Thomsona` (kao što su i ranije izjavljivali kako `Vatreni traže Tomsona`). Možda i traže; možda većina rukometaša ima taj dres code, možda ga traži Karačić, ali Šoštarić i Sigurson i još neki sigurno ne.

Postoje stvari koje jednostavno NITKO ne može ni tražiti ni dobiti! Ma da je osvojio ne znam što. Tomson je čista propaganda i promocija Endehazijskog Ustašluka i to više niti gluhima niti slijepima nije potrebno razjašnjavati. Sve i da su svi rukometaši unuci Ustaša iz NDH (a sigurno nisu), ali sve i da jesu – postoji crta koju se niti sa Srebrnom (ni sa Zlatnom) medaljom – ne može prijeći. Ta crta zove se javna promocija najsramotnije epizode hrvatske povijesti i najvećeg izdajnika hrvatskog Naroda.

Naravno da rukometaše kao ni nogometaše ni ostale nitko ništa zapravo ne pita. Njihovo je ili da uz to glasno pristanu, ili da u najblažoj verziji oko tog šute jer onaj svaki koji bi o tome progovorio javno i s ogradom, ni kod Gopca, ni kod Dalića, ni kod svih ostalih – više nikad ne bi nastupio. I to je notorno poznata činjenica svakom imalo upućenom u stanje u hrvatskom sportu, koji funkcionira kao jedna od najvažnijih propagandnih kuhinja HDZ-a. Rezultat je ovo što imamo: `Made in Croatia – zapišano Tomsonom`!

Tu se radi o ovom; u najboljoj, ali u najboljoj, verziji za promotore endehazijskog ustašluka u jednoj članici EU 80 godina nakon Sloma Fašizma – čiji je Ustašluk bio jedan od najgorih i najsramotnijih derivata, u najboljoj verziji za sve zagovornike toga u Hrvatskoj nema više od 33% građana koji bi pristali uz to. Druga trećina je sasvim rezervirana prema tome. A trećoj trećini to se doslovce gadi, ili na ovoj razini na kojoj recimo meni ili još i više. Svako inzistiranje na tome DIJELI I CIJEPA HRVATE KAO NACIJU!

Ali na podjelama i na cijepanju Nacije – HDZ je i oteo Hrvatsku Hrvatima 1990. te na tim podjelama i huškanjima i manipuliranjima zajašio je sav institucionalni ustroj države, s časnim izuzetkom Institucije Predsjednika Republike. I ne dragi moji, ne radi se ovdje o `komunjarama koje ne vole Hrvatsku`, ne radi se ovdje čak ni o Antifašizmu. Ovdje se radi samo i jedino o odbijanju 2/3 Nacije da sudjeluju u Hadezeovim režiranjima masovnih skupova – ljudi u crnoj garderobi – po uzoru na znate već koga.

Da je Plenković `ustaša` na to se svaki desni Hrvat u Hrvatskoj smije ili mu se gadi staviti u isti koš to dvoje. Ali, panika je tolika da Plenkiju savjetnici savjetovali `zaigraj na Ustašluk – kod ovih naših to uvijek pali`. I tako veliki Europejac, koji je bio isporučen da nama `ovdje neinformiranima` razjasni vrijednosti Evropske unije – srozao se na razinu da kao premijer osobno poziva Tomsona na koncert (kojeg inače organiziraju Grad Zagreb i Gradonačelnik Tomašević?!) i da se razračunava s onima koji se tom protive.

Kad Zaprešić Boysi pjevaju `Najljepše je kad pitaju te koliko i kako ja nju volim – samo jedna riječ je to – Neopisivo`: za svakog tko voli Hrvatsku i za svakog tko voli Sport, to je – vrh vrhova. Nema iznad toga! Svatko onaj kome `to nije dovoljno`, kome nije dovoljna ni od Prljavaca `Ruža Hrvatska`, niti od Baruna `Koga pati neka smeta – Hrvatska je prvak svijeta`; svatko onaj kome nije proslava ako se ne pretvori u dernek, a nije dernek bez Thompsona – zapravo je zreo za jednu vrstu pružanja `psihološke pomoći`.

Poenta je ovo! Sport je važan; ispunjava ponosom i zanosom – do razine da pri velikim pobjedama suze tjera na oči. No, supstituirati svu nacionalni zbilju `nabijanjem` lopte, te u tome tražiti alibi da se zatvore oči: iako matematički neumoljivo klizimo u krizu u kojoj će i one godine nakon pada Sanadera izgledati kao `godine obilja` (a ovdje se samo i to režirano radi o tome) – to znači biti kao Nacija gluh kod dobrog sluha i slijep kod zdravih očiju. Tomson je `terijer Hadezea kojeg povremeno puste s lanca`. I ništa više.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.