✍️ Ante JUKIĆ
Pogledajmo na početku što kaže struka. Wikipedijo i umjetna inteligencijo, prepuštam vam riječ…
„Agnostik je osoba koja smatra da je postojanje Boga ili natprirodnog nemoguće dokazati ili opovrgnuti. Agnostici vjeruju da je to pitanje izvan dosega ljudskog znanja te se suzdržavaju od konačnih tvrdnji o vjeri.“
Ovako na prvu, deklarirati se agnostikom ne da je razumljivo, nego je zapravo jedino logično. Ako je dokaz o (ne)postojanju Bogu kriterij, svi smo mi agnostici, neovisno bili vjernici ili ateisti. Dokaza nema, a kad je tako, nitko ne može biti siguran. Dakle, na prvu, palac gore za agnostike.
Na drugu, pak, nema besmislenijeg, nego izjasniti se agnostikom. Baš zato što se radi o (ne)vjeri, inzistirati na dokazima je smiješno. Pazi, oni ne znaju, nisu sigurni jer nemaju dokaza. A tko ga to ima? Vjera je stvar osjećaja, mišljenja, djelomično opredjeljenja, i samim tim je neodređena, nesigurna. Vjeruješ ili ne vjeruješ, bez dokaza. Kad bi ga imao, onda ne bi (ne)vjerovao, nego bi bio uvjeren.
Cijela ova duhovna sfera već je obavijena velom nesigurnosti i tajnovitosti, i onda netko na sve to uvede pojam koji će ju učiniti još nesigurnijom i neodređenijom. Baš nema smisla.
Zamislite ovo, prijatelj vas pita: „Što misliš tko će večeras pobijediti, Španjolska ili Argentina?“, a ti odgovoriš:
„Nisam siguran, nemam dokaz.“
Pa normalno da nemaš dokaz, nitko ga nema. Čovjek te nije pitao za dokaz, nego za mišljenje. Na to imaš pravo.
Ista je stvar s vjerom. Bog ili postoji ili ne postoji, treće opcije nema. Kad se izjašnjavamo o tome, mi iznosimo svoje mišljenje, ne moramo nikome ništa dokazivati. Zato što ništa ne tvrdimo. Tako da postoje samo dva smislena odgovora na ovo vječno pitanje.
„Vjerujem.“
„Ne vjerujem.“
Eto, to je to. Barem bi trebalo biti, nisam siguran…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.