PIŠE: Mirko Mrnarević
Objektivno, nitko Vas ne može uvrijediti i nitko nikada Vas u stvari nije uvrijedio. Za početak, što je zapravo uvrijeđenost? To je emocija koju stvaramo kada doživljavamo da nas netko neopravdano podcjenjuje.
STRUKTURA UVRIJEĐENOSTI
Ona počinje u misaonom dijelu našeg bića. Mi uočavamo da nas netko prezire. Prezir dolazi kao ideja koja mi poručuje da ne vrijedim. Zato osoba koja je uvrijeđena pokazuje tom emocijom da se ona ne slaže s porukom o svojoj vrijednosti i uvrijeđenost je poruka: ”Ja vrijedim!”
U mojoj glavi postoji očekivanje da me netko tretira s društvenim uvažavanjem kakvo očekujem. Ako to izostane, osjećam se uvrijeđeno. Uvreda je povezana s društvenim kontekstom i ako je prilikom uvrede prisutna treća osoba ili javnost, tj. publika, osjećaj je snažniji. Što su osobe unutar publike za mene društveno važnije, to je snažniji osjećaj uvrijeđenosti. Tu se pridodaje i osjećaj srama: ”Osramotio si me pred drugima!”
IZRAŽAVANJE UVRIJEĐENOSTI
Uvrijeđenost se izražava ljutnjom koja poručuje osobi koja me je uvrijedila da mi se ispriča (pokaje) i promijeni svoje ponašanje. Ako se to ne dogodi, ljutnja prelazi u prezir: ”Ti prezireš mene, ja prezirem tebe.”
Prezir se manifestira na dva načina: kao prekid odnosa ili kao uzvratno ponižavanje. Prekid odnosa može biti šutnja i ignoriranje. To je aristokratski način izbjegavanja konflikta. ”Neću se spuštati na njegovu razinu…”.
Uzvratno ponižavanje, tj. kontraponižavanje, je čista agresija. Tu počinje tipična svađa u kojoj ja tebe vrijeđam, ti mene vrijeđaš. Oboje smo uzrujani, dokazujemo tko je u pravu. Tu nema pobjednika, obje osobe su gubitnici. Kontraponižavanje lako prijeđe u fizičku agresiju. Lete šerpe i tanjuri.
To nasilje počinje u djetinjstvu. Djeca na poniženje znaju tući onoga tko ga je uvrijedio. Ako se djetetu ne objasni da ne može na uvredu odgovarati fizičkim nasiljem, počeli smo uzgajati malog nasilnika koji će sutra tući i ženu, i djecu, i ljude oko sebe. Dijete koje je pretrpjelo uvredu moramo naučiti da riječima (razgovorom) rješava svoj problem.
Fizičko nasilje kod žena kao reakcija na uvrijeđenost katkad se očituje pljuskom ili prolijevanjem pića u lice.
Primitivne osobe na uvredu reagiraju ubojstvom kako bi obranile svoju čast. To je poruka zajednici da ubojica nikome neće dopustiti da ga ponizi. Takve situacije često imamo na cesti. Netko ti uzme prednost u prometu, a ti začas vadiš pištolj.
TKO SU LAKO UVREDLJIVI LJUDI?
To su osobe koje imaju problem u psihi, jer same sebe preziru. Taj samoprezir ”pokupile” su u djetinjstvu od osoba koja su za njih bila autoritet (tata, mama). Bile su prezirane i počele su vjerovati da su vrijedne prezira. Dio njihove psihe se buni protiv tog prezira. Zato su u sukobu sami sa sobom. Takvim ljudima i najmanji povod može biti razlog za veliku uvrijeđenost. Njeni osjećaji uvrijeđenosti traju dugo i vrlo su snažni. Dakle, ako se netko ljuti na Vas intenzivno i dugo, a povod je mali ili banalan, budite sigurni da niste krivi nego da dotična osoba ima problem koji nije sa sobom riješila.
UVRIJEĐENOST I OSJEĆAJ VLASTITE VRIJEDNOSTI
Psihički zdrava osoba može podnijeti neosnovano ”vrijeđanje” ili prezir druge osobe. Ona osjeća neugodu, ali ne i uvrijeđenost. Teško možete uvrijediti osobu koja ima razvijeno samopoštovanje. Koja točno zna svoje dobre i jake strane, ali zna i svoje slabe strane. Ako kažete da nemam pojma o autima, a svaki bi muškarac to morao znati, složit ću se s Vama. Jer, stvarno nemam pojma o autima. Ali, ako mi kažete da ne znam skuhati kavu i da je kava loša, ne vrijeđate me. Kuham ju godinama, znam ju dobro skuhati i, eto, moglo se dogoditi da baš ta kava bude loša. Pa što? Možete dobiti drugu kavu, malo mi je neugodno. I to je to. Ali, nema uvrijeđenosti.
Uvrijeđenost se rađa kada mi netko pokaže moju slabu stranu koju ja nisam prihvatio ili nisam sebi priznao.
KAKO RIJEŠITI KONFLIKT NASTAO UVREDOM?
Uvijek nasamo, ”u četiri oka.” Nikada pred publikom. Time još više ponižavamo drugu osobu.
Moramo jasno razdvojiti osobu od njezina ponašanja. Osoba je uvijek vrijedna, ali ponašanje može biti loše:
”Tvoje ponašanje me je zaboljelo.”
”Kada si to rekao, osjetio sam se uvrijeđen.”
”Nisi ti loš, ali tvoje ponašanje me boli.”
ZAŠTO ME NITKO NIKADA NE MOŽE UVRIJEDITI?
Kada bi ljudi bili spojene posude i kada bi se emocije direktno prelijevale iz mene u tebe, tada bi me netko mogao uvrijediti. Ovo zvuči smiješno, ali mi imamo iluziju da je to baš tako. Da osjećaj uvrijeđenosti dolazi od druge osobe. Ona je kriva. To je laž i iluzija. Istina glasi da JA reagiram s osjećajem uvrijeđenosti na tvoje ponašanje. To je moja reakcija, dakle moja odgovornost, moj problem. Ako sam uvrijeđen, onda imam problem koji sa sobom moram riješiti. Uvrijeđenost je u konačnici ljutnja na tebe što se ponašaš onako kako ti želiš. A ja ću sebe kazniti ljutnjom (koja je težak osjećaj). Blesavo, zar ne? Ali, to smo mi, ljudi.
Kada bi usvojili samo ovu ideju: uvrijeđenost (ljutnja) nikada ne dolazi iz drugoga nego iz mene, već bi se promijenio fokus svijesti. Malo ljudi to želi. Lakše je prebaciti odgovornost na drugoga. Stara je to priča, od Adama i Eve. ”Žena je kriva, ona mi je dala jabuku.”
Kada pokušate uvrijediti psihički zdravu osobu, to je kao da pokušavate obojati zrak. Koliko god boje bacali u zrak, na njemu ništa ne ostaje.
PRIČA O UVRIJEĐENOSTI
Majmun je s drveta bacio kokosov orah na glavu jednog čovjeka. Čovjek je uzeo orah, popio mlijeko, pojeo meso, a od tvrde kore napravio zdjelu.
Hvala ti za tvoju kritiku.